Na današnji dan 2008. godine preminuo je voljeni i neprežaljeni sin Šibenika Vice Vukov. Bio je jedno od troje djece Stipe i Amelije Vukov podrijetlom s otoka Zlarina. Prvi put je kao sedamnaestogodišnjak javno zapjevao u šibenskoj Gimnaziji 1953. godine u opereti "Ševa". Studirao je filozofiju i talijanski jezik u Zagrebu, a glazbenu karijeru započeo je 1959. godine kada mu je ponuđen nastup na festivalu u Opatiji. Prihvatio je ponudu, otpjevao pjesmu „Mirno teku rijeke“ i istog trenutka ušao u legendu kao najbolji, najpoznatiji i najpopularniji pjevač bivše Jugoslavije. Od tada pa sve do Hrvatskog proljeća 1971. godine kada je kao hrvatski domoljub bio politički progonjen, a njegova umjetnička karijera nasilno zaustavljena, nizao uspjeh za uspjehom gdje god se pojavio. Njegove slavonske, kajkavske i dalmatinske pjesme, šansone pa i duhovne pjesme u njegovoj interpretaciji nisu bile obični hitovi, one su postale himne Zagorja, Slavonije, Dalmacije i Hrvatske.
Politički sumnjiv postao je već 1967. godine kada je pobjedničku nagradu na festivalu u Krapini preuzeo odjeven u hrvatsku narodnu nošnju. Nakon toga imao je puno problema s komunističkim vlastima tadašnje Jugoslavije i već 1968. godine, tri godine prije Hrvatskog proljeća, bio je javno optužen zbog „šovinizma i nacionalizma“ što je u to vrijeme bio jedan od najtežih krimena. Već 1970. godine njegove su pjesme komunistički dušobrižnici počeli zabranjivati i skidati s programa, a neke su mu republike zabranile javne nastupe. Kao istinski domoljub, onako dostojanstven, slavan i progonjen postao je ikonom Hrvatskog proljeća i masovnog pokreta Nakon sloma Hrvatskog proljeća 1972. godine kada je jugoslavenska vlast počela uhićivati i zatvarati hrvatske proljećara Vice je bio na turneji po Australiji odakle se u strahu od progona ne vraća u Jugoslaviju nego odlazi u Pariz gdje se posvetio studiju prava, ekonomije i društvenih znanosti. U Hrvatsku se vratio 1976. godine,ali je njegova karijera bila okončana jer su njegove ploče bile povučene iz prodaje, a na festivalima nije mogao nastupati jer su se organizatori bojali njegove pojave. Kako nije mogao pjevati Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij talijanskog jezika i filozofije. Sve do 1978. godine nije mogao dobiti nikakav posao, a javni nastupi kao pjevaču dozvoljeni su mu tek 1989. godine, dakle tek uoči sloma i raspada Jugoslavije. Za sve to vrijeme živjele su njegove predivne bezvremene pjesme, a njegov glas nije ni na trenutak nestao. Naprotiv bio je slavniji i slušaniji nego ikada.
Iako je tijekom demokratskih promjena i u u počecima uspostave demokracije u Hrvatskoj ušao u politiku malo tko ga je doživljavao kao političara. On je bio o ostao ono što je – naš Vice, čovjek anđeoskog glasa koji iskrenom ljubavlju voli svoju domovinu Hrvatsku.
Kraj njegovog života bizarno je tragučan, 2005. godine pao je na stepenicama i teško se ozlijedio. Za život se borio 34 mjeseca. Preminuo je na današnji dan u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Rockfellerovoj ulici u Zagrebu, u 72. godini života.
