Oriana Kunčić, magistrica glume, casting direktorica , redateljica i dramska pedagoginja predložena je za kandidatkinju za ovogodišnje priznanje „Šibenska grandeca” zbog svog cjelokupnog rada, ali prvenstveno za dosege koje je postigla u dramskom i pedagoškom radu s djecom i mladima kroz Dramsku radionicu „Ivana Jelić” za što je nagrađena najznačajnijim priznanjima struke. Otkako je preuzela vođenje Dramskog studija „Ivana Jelić“ pri HNK u Šibeniku, u kazališnom i kulturnom životu grada, na sceni i izvan nje, dogodilo se pravo čudo. Autorski projekti Oriane Kunčić: „U potrazi za Hamletom“, „Do kraja“, „Moja priča“, „Progovori“ ( u suradnji s MUP-om Hrvatske ), „ Repertoar“ i , konačno, „Kauboji“ po motivima drame Saše Anočića, profesionalno su odrađene predstave s mladim Šibenčanima, od kojih je mnogima dolazak na scenu HNK u Šibeniku bio prvi dodir s kazališnim daskama.
Stručnjaci Assiteja, krovne udruge profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade, Orianine su predstave „Moja priča“ i „Progovori“ na susretima u Rijeci i Bjelovaru proglasili među najbitnijima, a samu autoricu nagradili nagradom „Zvjezdana Ladika“ za najbolji pedagoški i dramski rad s djecom i mladima. Valja napomenuti da je većina tih predstava izvedena i u okviru programa Međunarodnog dječjeg festivala, gdje su postale pravi hit među mladom publikom. Uz sva priznanja i nagrade njezin je najveći uspjeh upravo to što je te mlade ljude uspjela zaraziti ljubavlju prema teatru.
„Ne znam što se dogodilo, ali mislim da je to tako kad nešto radiš s ljubavlju, onda to mora biti dobro. Jednostavno smo se našli. Mi smo pet godina radili bez da je itko znao što radimo. Neki su me i prozivali kao što ja to tamo radim s djecom, a onda se sve zakotrljalo. Oni nose mene, ja njih. Rezultat je takav kakav je. Jedno od najvećih priznanja za moj rad s mladima u kazalištu bilo mi je kada me je susjeda iz Varoša zaustavila na ulici i upitala me da što ja radim kada se njezina kćer od 17 godina dogovara sa svojom prijateljicom ne da idu negdje vani zabaviti se nego da idu u kazalište. I meni je to to. Oni će završiti različite fakultete, ali to će im ostati i uvijek će biti ljudi koji imaju potrebu za kulturom”, kaže Oriana.
Oriana Kunčić je svojom stručnošću, upornošću, predanim radom, iskrenošću i otvorenošću vratila mlade Šibenčane u kazalište - i kao izvođače i kao publiku, kažu poznavatelji prlika u šibenskom kazališnom životu. Ona zahtijeva profesionalnost u svemu, od glume, scenskog govora i pokreta do svjetla, scenografije i glazbe, a opet dopušta svakom tom mladom čovjeku da se otvori, da bude to što jest, da shvati da je sve što je ljudsko legitimno, i na sceni i u životu. Oriana Kunčić je mentor, učitelj, prijatelj i prije svega – čovjek, pisuju je mladi ljudi s kojima radi. Važo je i to što je pokazala da i manje sredine mogu živjeti punim kreativnim životom, stvorila je generacije koje su talentirane, radišne i vjeruju u sebe. Zahvaljujući upravo njoj, Šibenik nakon više od 40 godina ima prvog studenta kazališne režije i to s najvećim brojem bodova na prijemnom ispitu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Jednako kao s dramskim radom s mladima zadojena je ljubavlju prema svom gradu, prema svom Mimincu na kojem je rođena i u koji se, nakon završene Akademije scenske umjetnosti u Sarajevu i nekoliko godina života u tom gradu, vratila.
„Miminac, prije svega Miminac. To je precizno odakle potječem u Varošu. To je nešto što te obilježi, to je srž mog identiteta. Kad si mlad ne ideš za tim. To te nervira. Ali sada pamtim sve, sve boje mog djetinjstva, sve ljude iz te ulice -Sekuliće, Rudiće, Niniće, moju babu Anu. Shvatiš da te je to obilježilo temperamentnošću, strašću. Tu je onaj citat koji ja jako volim i stalno ga ponavljam na Arsenovom feralu. „ Današnje stanje nauke ne potječe iz kulturno znanog Splita i još znanijeg Dubrovnika nego tamo gdje teče najluđa krv, iz Šibenika i šibeničke okolice”. Ja sam imala sreću da živim u Felinijevskoj kući i ulicu. Tu ne znaš tko je bio luđi, temperamentniji i pun života, moja obitelj ili susjedi. Kad malo bolje razmislim „sve me je vodilo k tebi, k Šibeniku, u tu istu uličicu”. Da citiram svog supruga Emira, na kućni broj 1, a Arsen je ipak negdje gore, dalje”, objašnjava Orjana svoju „zaluđenost” rodnim Šibenikom, a druga najdraža destinacija joj je Sarajevu.
„Upisala sam glumačku akademiju u Sarajevu kao prvi strani student te poslijeratne godine jer sve me ipak vodilo glumi.Šibenik je bio uvijek veliki grad, bez obzira na broj stanovnika. Imala sam sreću rasti uz Ivu Brešana, Jelu Brešan, Sokolu Draganić Vrančić, Dragu Putnikovića. To su bili ozbiljni intelektualci uz koje smo se oblikovali. Nas je u to doba cijeli grad odgajao. To ja pričam današnjoj dici. Kad sam završila fakultet umro mi je otac i jedno vrijeme nisam mogla biti na sceni, ali željela sam ostati u tom poslu pa sam postala casting direktorica”, prisjeća se Oriana.
Brojni su filmovi u čijem stvaranju je sudjelovala Oriana Kunčić, nagrađeni na prestižnim filmskim festivalima u svijetu. Film Jasmile Žbanić „Grbavica“, u kojem je Oriana Kunčić bila i casting direktorica i asistentica redateljice, dobio je „Zlatnog medvjeda“ u Berlinu, na jednom od najznačajnijih filmskih festivala na svijetu. Drugom prilikom i sama Oriana, kao prva Hrvatica, bila je u Berlinu i članica stručnog žirija „Shooting Stars“.
Posljednji festival na koji je pozvana zajedno s nekim članovima Dramskog studija „Ivana Jelić“, najveći je festival europskog filma za djecu i mlade: u talijanskom gradu Giffoni su naša, šibenska djeca, čak bila članovi žirija.
Kad se vratila u Šibenik nije se u njemu mogla baviti poslom casting direktorica pa se vratila glumi.
Cijeli niz glumačkih uloga ostvarila je na daskama šibenskog kazališta, a vrlo uspješno okušala se i u redateljskim vodama. Valja izdvojiti njezinu režiju predstave „Murlin Munro“ prema tekstu ruskog dramatičara Nikolaja Koljade, u kojoj je sa šibenskim kazališnim ansamblom pokazala da je moguće producirati vrhunski komad koji, bez imalo zadrške, može biti dio repertoara eminentnijih, starijih i poznatijih kazališta u Hrvatskoj. U posljednje vrijeme glumi u predstavi „Dođi gola na večeru” i to kuharicu iz Drniša, ulogu kojom je oduševila publiku, a u pripremi je i premijera „Antigone”.
„Mi smo Šibenčani čudna sorta, ali prvi put sam doživjela da mi dolaze i odaju priznanje brojni ljudi nakon predstave „Dođi gola na večeru”. Najdraži mi je komentar gospođe Nade Škarice koja mi je rekla „ma Kunčićko, svi ste mi dobri, ali ti si mi najbolja, ka da te vidim ode na pazaru”. To mije je zaista bila posebna čast. Sad smo bili u Zagrebu, u Komediji i to je super prošlo. Antigona je tek u procesu nastajanja. Redatelj Jasmin Novljaković mi je prekrasan, profesor na Akademiji, od njega neke stvari učim”, priznala je Oriana.
Budući da joj je rodni grad na prvom mjestu, kaže da voli i sve što nos pridjev šibensko. Posebno joj je drago to što je , na prijedlog svojih prijatelja, dobila Nagradu Grada Šibenika, a cijeni i kandidaturu za „Šibensku grandecu.
„Nagrade su važne jer su potvrda da nešto radite dobro, ne u smislu sujete, nego povratne informacije, a čim nešto ima u opisu Šibenik meni je to divno, to je moj identitet. Taj divni Šibenik!”, zaključila je ovaj razgovor u povodu kandidature a „Šibensku grandecu” Oriana Kunčić.
