Cvitko Teskera iz Kijeva, diplomirani sociolog, nekada glavni direktor Radija Velika Gorica i Narodnog sveučilišta u Velikoj Gorici zatim Vladin povjerenik za općinu Kijevo, kasnije vlasnik prve punionice vode na Cetini odavno se vratio na svoju djedovinu.
Danas je je jedan od najvećih proizvođača vina na tom području za koje je i nagrađivan.
„Kad dođe vrijeme vratiš se tamo gdje si započeo, nemaš kamo niti želiš igdje drugdje živjeti nago na svojoj djedovini. Tako ja to doživljavam. Ja sam uvijek želio napraviti nešto u mom Kijevu. Nakon rata smo brat i ja otvorili punionicu vode. Jednostavno onakvu, kakvu nam je Bog dao. Čista, bistra i hladna voda dinarskog krša. Sve je krenulo u pravom smjeru do trenutka kada su njeni kapaciteti prerasli naše mogućnosti. Naposljetku smo punionicu prodali i okrenuli se vinogradarstvu”, priča Cvitko.
Prve trsove posadili su 2006. godine, a danas na više dva hektara imaju dvadeset tisuća trsova Merlota, Lasine, Siraha, Pošipa i Debita, uglavnom autohtonih sortama uzgojenih na goletima Dinare u blizini izvora Cetine", napominje.
Paralelno je uredio modernu vinariju u Vrlici kupivši od grada prostorije bivše zadruge koju su prvotno namijenili za skladištenje vode, a kasnije vina.
U svojoj kamenoj kući „Cvitkovi dvori” sa svojom suprugom ugošćuje turiste – uglavnom planinare i ljude koji rekreativno jašu, ali dolaze mu i turisti iz svih dijelova svijeta.
Nekada je bio novinar i radio intelektualne poslove. Vodio je Radio Veliku Goricu potom Centar za obrazovanje u tom gradiću pa Narodno sveučilište s glazbenom školom, Centrom za kulturu, Školom stranih jezika s više od 1 000 polaznika...
„Kad radiš na zemlji približiš se toj majci Zemlji i to je nešto posebno, to je ljepše i sigurnije nego raditi neki uredski posao”, priznaje Cvitko koji je i poetska duša pa gostima zna i recitirati poeziju.
„Mi jesmo ovdje malo smo surovi, ali znamo se i našaliti i zapjevati, a ja volim i poeziju i ovo moje Kijevo. Nažalost ono je danas ipak perspektiva umirovljenika. Puno ljudi umire, ali uvijek netko novi dođe, ali uglavnom oni koji idu u mirovinu. Nadam se da će uskoro masovnije dolaziti i mladi ljudi. Ja računam da će ovo nastavit i netko od moje djece jer kako je napisa moj brat na svojoj stranici na kojoj je slika stare kuće – kad si kod svoje stare kuće srce brže tuče”, zaključio je Teskera.
