Sidebar Menu

Datum objave: 03. Svi 2020

KINO TESLA PRIKAZUJE / Posljednja šetnja starom šibenskom Poljanom u 100 slika

Stanko Ferić
Stanko Ferić

"Kraj gradskih vrata je široka i nešto poduža poljana...", tako je u 15. stoljeću pisao Juraj Šižgorić u svom djelu "De situ Illiryae et civitate Sibenici". Od tada do danas Šibeniku je trebalo više od pola milenija da tu  široku i nešto podužu poljanu, uredi i pretvori u središnji gradski trg. 

Taj prostor koji je tako dugo ostao prazan i nedefiniran kao trg se počeo ukazivati tek u 19. stoljeću. Događalo se to pod pritiskom nove kulture života, nove urbane svijesti i novih arhitektonskih vizija, ali i zrenja kulturnog i nacionalnog identiteta Šibenika.

Tada se uz jugoistočni rub njegove srednjovjekovne jezgre grade reprezentativna zdanja - kazalište, Narodna kavana, stambeno - poslovni objekti, perivoj, varijete (kino), urbane vile. Pri tome se uspješno povezuje staro i novo te svjedoči o ukupnoj kulturi Šibenika od njegovog postanka do pretvaranja u suvremeni grad koji prosperira zahvaljujući razvoju novog gospodarstva utemeljenog na, u to vrijeme, novim i revolucionarnim tehnologijama.   

Važno je uočiti da se tada ne radi stihijski nego da se pri integraciji novog i starog, strogo vodi računa o povijesnoj jezgri Šibenika kao jednom od najizrazitijih spomenika srednjovjekovnog urbanizma na istočnoj obali Jadrana.

U 19. stoljeću uspješno je izbrisana oštra granica između povijesnog dijela grada i nove gradnje. Postignut je sklad (koji je drastično narušen u 20. stoljeću nepotrebnim rušenjem Narodne kavane), ali je prostor nazvan Poljanom, što je on u naravi i bio, ostao nedefiniran. Šibenčani su težili njegovom uređenju i prikladnoj urbanizaciji, ali ništa bitno nije učinjeno sve do sada, do dvadesetih godina 21. stoljeća.

Koliko je bilo pokušaja uređenja Poljane u središnji gradski trg, gotovo je nemoguće nabrojati, ali je nepobitno da je najvažnije razdoblje promišljanja i razmatranja kako poljanu pretvoriti u Poljanu razdoblje u kojem se poljana nastojala pretvoriti u Poljanu bilo vrijeme narodnog općinskog upraviteljstva Ante Šupuka krajem 19. stoljeća. Šupuk je poduzeo i prve ključne, štoviše radikalne korake. Dao je srušiti bastion uz kopnena vrata da bi se stvorio prostor za gradnju Narodne kavane i kazališta.  

Vrijednost Poljane kao prostora za društvena okupljanja uočio je poduzetnik Ivan Toffalutti koji još 1845. godine zatražio dozvolu da na njenom južnom dijelu izgradnju objekta s kavanom. Toffalutti nije uspio u svom naumu, ali je 1855. godine Pietru de Zanchi bilo dozvoljeno da (danas bi se reklo da mu je dana koncesija) da prodaje piće na tom prostoru u općinskom vlasništvu. Nakon niza birokratskih peripetija prema projektu arhitekta Josipa Slade koji je projektirao i zgradu šibenskog kazališta, izgrađena je Narodna kavana.

Izgradnjom kazališta i kavane Poljana je počela poprimati izgled i dobivati funkciju reprezentativnog gradskog trga.

Treba posebno naglasiti objekt Narodne kavane koji je bio više od obične zgrade. U prizemlju je bila kavana, a na katu Narodna slavjanska čitaonica. Taj objekt bio je jezgra rađanja šibenskog zavičajnog i hrvatskog nacionalnog identiteta. S njim je Poljana dobila golem značaj i sasvim novi smisao pa ne čudi što jer među prvima pala i nestala s lica zemlje u ideološkim čistkama nakon Drugog svjetskog rata. Njenim rušenjem, kao i nepromišljenim rušenjem Kina Tesla, Šibeniku je nanesena nenadoknadiva šteta te je poput osobe kojoj je odrezan ud i oduzet osjećaj, ostao trajni urbani i baštinski invalid.

U isto vrijeme prema Sladinim projektima gradi se kazalište. Nije bilo ni malo slučajno što je projekt povjeren istom arhitekti. Radovi su počeli 3. kolovoza 1864. godine, ali tek nakon što su Miho Klaića, projektant dubrovačkog i koautor zadarskog kazališta, te talijanski arhitekt Enrico Trevisanato, graditelj zadarskog i projektant venecijanskog kazališta, odobrili Sladin rad.

S kazalištem, Narodnom kavanom i perivojem (čije podizanje je 1890. godine inicirao Trogiranin Frane Madirazza) novo gradsko središte počinje dobivati fascinantne konture iako između njih još uvijek leži prazni zapušteni prostor.  

Rušenjem bastiona Bernardi stvoren je prostor za sjeverozapadni dio perivoja, a zatrpavanjem duboke vododerine na istočnoj strani Poljane nastaje prometnica prema obali. Poljana tako poprima okvire koje ima i danas, a na prikladan su način učvršćeni 1893. godine je  od  260 blokova bračkog kamena sazidan zid perivoja prema Poljani.

U razdoblju između dva svjetska rata nije učinjeno ništa. Razvoj Poljane kao reprezentativnog gradskog trga zaustavljen je. Bilo je i planova i pokušaja, ali pomaka nije bilo. Naprotiv Poljana je nazadovala, a nakon Drugog svjetskog rata osakaćena je brutalnim rušenjem Narodne kavane.
Narodnu kavanu koja je bila simbol narodnog i hrvatskog nacionalnog identiteta Šibenika, ideološki nasilno zamijenio je  Dom JNA. Poljana kakva je bila zamišljena za načelnikovanja Ante Šupuka, tada definitivno gubi identitet i smisao. Situaciju u arhitektonskom smislu nije, a nije ni mogla promijeniti prenamjena Doma JNA u knjižnicu nakon Domovinskog rata. 

Uglavnom od početka 20. stoljeća do dvadesetih godina 21. stoljeća, tijekom više od 100 godina, na Poljani se ne događa ništa bitno. Ona je i dalje bila poljana.

Na toj, kako reče Juraj Šižgorić širokoj i nešto podužoj poljani, 2019. godine počela je izgradnja podzemnog parkirališta i pretvaranja njegovog krova u novi, točnije rečeno, prvi pravi šibenski središnji gradski trg kakav Šibenik, vjerovali ili ne, u svojoj povijesti nikada nije imao.

Kako će taj novi trg izgledati, hoće li ga Šibenčani prihvatiti, kako će komunicirati s okolonim objektima od kojih su ostali tek kazalište i perivoj, pokazat će vrijeme.

Do tada nudimo posljednju šetnju starom šibenskom Poljanom u 100 uglavnom kronološki poredanih fotografija koje imaju sentimentalnu vrijednost i spadaju u sferu kulture sjećanja koje aktualni radikalni zahvat čini besmislenim i nepotrebnim. 

Produkcija: KINO TESLA, mOK d.o.o.

Montaža: Danijel Ferić

Fotografije: Hella Bulat, Francesco Mattiazzi, Giacita Mattiazzi, Ante Bulat, Ante Baranić, Joško Čelar, Vilson Polić, Stanko Ferić, arhiv časopisa "Volim Šibenik"

Glazba: Marinko Miše / Sjećenja / Album  "New Age On The Sea", Croatia Records 2012.

Video

Iz kategorije: Multimedia

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam