Šibenčanka Anamaria Relja, apsolventica marketinga na EFZG-u i članica tima Marketing, u kratkom intervjuu za Manager-magazin otkrila je što ju je privuklo u HAS (Hrvatska studentska asocijacija), kako se snašla na novom poslu te istaknula brojne druge zanimljivosti s Erasmusa, studija i svakodnevnog života.
I to je jedna od dvije iznimno uspješne sestre koje su još studentskih dana ostavile jak pečat na sve i svakog s kim su došle u kontakt na ponos svojih roditelja.
Kako si saznala za udrugu i što te privuklo da se učlaniš?
Za HSA znam od prve godine fakulteta i često sam znala otići na partyje i druženja s tadašnjim članovima, ali relativno sam dugo razmišljala o ulasku u udrugu jer je u meni čučala vječna briga oko vlastite organizacije vremena i usklađivanja obveza oko fakulteta koje su mi uvijek bile na prvom mjestu. Ključan trenutak je bio prvi semestar kad sam slušala kolegij Menadžment kod profesorice Pološki Vokić na kojem sam shvatila da ne smijem ostaviti prostora nikakvom strahu i suočiti se s izazovima. Priključivanje jednoj takvoj udruzi za mene je značilo puno: upoznavanje novih ljudi, otvaranje nečem novom i drugačijem, a ponajviše što mi je pružena mogućnost da radim na onome što me zanima i što volim.
Godinama si već članica HSA, što bi izdvojila kao glavnu prednost volontiranja u jednoj takvoj udruzi?
Ne mogu vjerovati da je prošlo više od tri godine od samog ulaska u udrugu i koliko brzo vrijeme teče. Naučite surađivati, razmišljati kreativno, graditi sebe kao osobu i prihvaćati drugačije od sebe. Ja sam došla kao malo preplašeno dijete koje nije znalo izraziti svoje mišljenje i pokazati da nešto može. Mislim da je ulazak u udrugu svakako plus i kada shvatiš da svaki odlazak na sastanak nije obveza nego još jedna prilika za druženje i da organizacija projekta neće odnijeti toliko vremena koliko ti misliš – jer dan traje 24 sata, a tjedan 7 dana i kada se hoće, sve se stigne.
Koji bi projekt udruge izdvojila i zašto?
Kao najdraži projekt definitivno bih izdvojila DriveINkino Zagreb. To je projekt koji u svima budi ono malo dijete i razvlači osmijeh na lice. Zaduženje koje sam dobila tijekom projekta bila je izrada glavnog vizuala i moram priznati da je lijep osjećaj vidjeti svoj rad po cijelom gradu, pogotovo kada si svjestan trud stoji iza toga.
Osim što si članice udruge, fotograf si u studentskim novinama „Global“. Opiši nam kako je raditi u jednim takvim novinama?
Zapravo priča s Globalom započela je sasvim spontano nakon organizacije CEO konferencije na Ekonomskom fakultetu koju su oni medijski popratili. Inače, volim fotografiju i nastojim se amaterski baviti njom, stoga sam prilikom organizacije konferencije, osim ostalih obveza, imala zaduženje taj dan zabilježiti svaki korak svojom kamerom. Nakon same konferencije, studenti/novinari dotičnih novina su me preko kolege Hlupića kontaktirali kako bi im ustupila fotografije i tako se nekako suradnja i nastavila. Povremeno me kontaktiraju kako bih napravila fotografiju na određenu temu o kojoj članak govori.
Bila si demonstrator na EFZG-u na Katedri za organizaciju i menadžment. Znači li to da si i inače organizirana osoba? Uspijevaš li uskladiti sve obveze?
Da, pune dvije godine, osim semestra kad sam bila na Erasmusu. To je posao koji zahtjeva preciznost, a i organiziranost u onom trenutku kada u glavi imate 5 ispita i posao. Ja sam to uvijek gledala na ovakav način- ne volim kad netko napiše moje ime krivo (Anamaria- skupa bez j), tako i nastojim paziti na bodove i dolaske studenata, jer i sama sam bila u poziciji studenta i znam koliko meni znači da se točno zabilježi moj trud tijekom semestra.
Jedna si od mnogih koja je iskoristila čari Erasmusa. U kojoj zemlji si bila i kako si doživjela to iskustvo?
Svaki dan razmišljam: „Da mi se vratiti tamo na barem tjedan dana!“. Od mnogih mogućnosti i destinacija, izbor je pao na maleni gradić u Španjolskoj imena Huelva. To je grad koji će mi zauvijek ostati u dobrom sjećanju – sunce, ocean i Andalužani čiji je sklop u glavi sličan Dalmatincima. Svakome tko planira odlazak bilo gdje dajem savjet da definitivno odabere manji grad. Tu se stvaraju prava prijateljstva jer u pet mjeseci svima date šansu i mislim da je pravi dokaz taj da smo uspjeli organizirati ‘reunion’ u Amsterdamu gdje nas je 30-ak boravilo tri dana na brodu. I da, uvijek ostane nešto novca za putovanja koja su najbolji dio Erasmusa.
Na diplomskom si studiju, smjer Marketing. Zašto baš marketing? Što bi promijenila na tom smjeru da si u mogućnosti?
U duši sam kreativac, a nakon preddiplomskog trebalo je nastaviti obrazovanje pa mi je to bio jedini logični izbor. A što se smjera tiče, profesori se zaista trude i nastoje učiniti predavanja zanimljivim i korisnim (u prijevodu: puno radova, projekata, istraživanja,…). Smjer zbilja zahtjeva tvoje vrijeme i ako nisi ljubitelj projekata i čestih zajedničkih druženja u cilju pisanja radova, onda bi bila pogreška izabrati taj smjer. Što se promjena tiče, u potpunosti bi se odmaknula od suhoparnih predavanja jer praksa je način kako učiti i naučiti.
Uz sve popratne obveze, našla si vremena i za praksu. Zanima nas, koliko dugo si bila u agenciji 404 i kakva su tvoja iskustva?
Nakon Erasmusa prošle i upisivanja apsolventske ove godine, odlučila sam ovu godinu ne potratiti i raditi u struci. Tako sam u devetom mjesecu započela sa slanjem otvorenih molbi na razne adrese. Priliku mi je pružila agencija 404 jednomjesečnom praksom. Period od 30 dana zbilja zvuči malo, ali znači dosta – naučiš kako funkcionira jedna agencija, kako od nule stvoriti nešto kreativno i drugačije.
Trenutno radiš u agenciji Mediacor. Opiši nam jedan radni dan community managera.
Nakon prakse nastavila se daljnja potraga za sličnim poslovima i evo me u Mediacoru. Nova sam i još se učim, ali su iskustva i više nego pozitivna. Dan započinje ispijanjem prve jutarnje kave. Nakon kave, kreće se ozbiljno i prolaziš kroz sve klijente i obveze koje te slijede – stvaranje contenta za idući period, priprema prezentacija, brojne sitnice koje mi delegiraju i ne tako zabavni dio reportinga. Kako bilo, dan zna biti i teži i lakši, ali sve je to dio mog izbora i zasad uživam.
I za kraj – tvoj ‘dream job’. Gdje se vidiš u budućnosti, u kojoj zemlji i na kojem radnom mjestu?
Definitivno bih se okušala u stvaranju nečeg svog! Imam tu neku dječju predodžbu da kad radiš za sebe, da ti svi prekovremeni sati i stres ne bi predstavljali problem i da bi se oni kompenzirali onim što na kraju i stvoriš. S obzirom na to da dolazim iz Šibenika na pitanja gdje bi živjela i da li bi se vratila, odgovor je- ne znam. Volim svoj grad više od ičega, ali vječni je problem s ponudom poslova, posebice onih koji mene zanimaju. Tako da tko zna – put se tek stvara ispred mene, slobodnog sam duha i spremna za nove izazove, ma kakvi god i gdje god oni bili!
