Zadnji tekst koji je napisao Mladen Bjažić, koji je jučer preminuo u 93. godini, bila je recenzija nove slikovnice šibenske spisateljice za djecu Jagode Sablić " Planet zagonetki" ,u prosincu prošle godine, a svojom je porukom, koja je ispala i njegova posljednja žela, zadužio je Gradsku knjižnicu Jurja Šižgorića da bude njezin izdavač.
Poznato je da je Mladen Bjažić pružao potporu mnogima koji su pisali pjesme i priče, a bio je i na svakoj promociji knjiga Jagode Sablić.
Za najnoviji slikovnicu napisao je da je zanimljiva, lijepo ilustrirana dječja knjiga i da je djeca mogu čitati sama , ali i što je vrlo važno, i roditelji, bake i djedovi te susjedi mogu rješavati, zajedno s djecom, zagonetke iz te slikovnice. Pohvalio je crteže koji govore više od riječi i u svojoj recenziji zaključio. " Ipak je važno što riječi nadopunjavaju crtež iako se s njima ne igra kao s crtežima, ali ih smisleno slaže, namjerno ih ponavljajući nekoliko puta. Riječi nas samo vode, ponekad i u rimi, do rješenja koje se lijepo i jasno može iščitati na crtežima koji nam pričaju priče svojim bogatstvom boja i oblika, uvodeći nas i vodeći nas kroz svijet mašte u kojem ništa nije nemoguće, odnosno: sve je moguće. I ova zagonetna slikovnica je samo još jedna od lijepih stupova zgrade umjetnosti koju na bezbroj, ponekad i sasvim neočekivanih načina i oblika, neumorna u svom stvaralaštvu i sa Šibenikom u srcu, gradi Jagoda Sabilić", napisao je Mladen Bjažić na blagdan svetog Nikole 2016. godine za Zlarinu, na pisaćoj mašini, ne znajući da će mu to biti posljednji tekst koji će biti objavljen.
Mladen Bjažić bit će pokopan u četvrtak, 26. siječnja na rodnom Zlarinu, a komemoracija će biti održana u petak, 27. siječnja u Gradskoj vijećnici u Šibeniku.
Potresena smrću Mladen Bjažića s kojim je dugo surađivala Jagoda Sablić mu je napisala pjesmu:
PJESMA ZA MLADENA BJAŽIĆA
Zaspali su zlarinski škoji,
s crkvice utihnula zvona.
Plače more, plaču žali, za
barba Mladenom našim.
Na rođendan sklopio je tople oči,
kao da se ponovo rađa,
Za njim plaču strune violine,
za vječnost ostala vrijedna književna građa.
Suze teku, plaču vali,škripe brodice
do bola,
i galebovi plaču na palubi
bijelog broda.
Bezvremenski čovjek se pamti,
pamte se i njegova dijela.
Sretna sam što sam bila njegovo
zrnce, tužna je bez njega moja duša
i srce.
Snivaj nam, snivaj, neka te ljuljuškaju vali,
Samo nebo zna da si vječnost i da nam
svima jako, jako fališ.
Jagoda Sablić
24.siječnja 2017.godine
