Sidebar Menu

Datum objave: 24. Siječanj 2017

Zlarinjani se biranim riječima opraštaju od svog barba Mladena

Šibenik News
Šibenik News

Mnoge je ovog utorka, 24. siječnja, pogodila tužna vijest o smrti Mladena Bjažića, književnika, novinara, intelektualca koji je ostavio neizbrisiv trag u strip kulturi Hrvatske, pamtit će ga se i kao autora dječjeg televizijskog programa. Pamtit će ga kolege partizani i oni koji ostaju nakon njih. Na današnji dan posebno tuguje rodni otok osebujne hrvatske ličnosti, Zlarin.

 

Dirljivim riječima Mjesni odbor i Turistička zajednica Zlarina oprostili su se od čovjeka kojeg će vječno pamtiti. Zadužio je Bjažić svoj otok i cijelu hrvatsku javnost.

 

- Počivali u miru barba Mladene! Vaša djela, lipe riči i osmjeh nikad neće biti zaboravljeni... - odaslali su poruku iz zlarinskog Mjesnog odbora, dok su se kolege iz tamošnje Turističke zajednice od neprikosnovenog intelektualca oprostili jednom od njegovih poema.

 

- Dragi barba Mladene, na isti dan ste došli na ovaj svit i s njega pošli... i to je odraz vaše posebnosti. Počivali u miru Božjem i u društvu svoje voljene majke... - napisali su iz zlarinskog TZ-a, dodajući na to Bjažićeve stihove ih pjesme 'Moja mati' koju donosimo u nastavku.

 

 

MOJA MATI

Moja mati je bila puno srićna žena.
Nika je muž nije tuka,
ni mu je tribala gaće prati,
ni košulje sumprešavati.
Ni mu je tribala ni kuhati
ni krpati ga,
a mogla ga je svake noći
do mile volje sniti,
u praznoj postelji,
zimi i liti,
dokle buganci pucaju
po rukama i nogama,
a ne moreš oka stisniti,
nimaš s kin rič progovoriti,
ne moreš ni pisniti,
jer ti mali sin
krajin tebe,
poslin igre i teple večere,
spi kako kus driva.
Nega ga, neka spi,
neka malo zahrče kroz nosić,
neka zazvižđe kai fić,
jer to je sve ča joj je od muža ostalo:
ovo diteta, prazna postelja,
jedan stari jaketun,
šuplje postole
i kržetun.
Moja mati je bila puno srićna žena.
Svaku šetemanu,
iz puno ljubavi,
knjigu pisala
u Colon Entre Rios
Republika Argentina,
a bar tri puta na godišće
bi i mene, svoga jedinca,
ćapala i u pero govorila
po četiri pune strane
onih velikih listov
ča su iscrtani kai zadaće za račune.
Govorila bi u pero,
a ja san pisa:
"Dragi i mili moj oče!"
čoviku koga nika nisan vidija
nika mu glasa čuja,
čoviku ki me nika nije udrija,
ni pomilova, koga nika nisan zva "ćaćo!"

Tako bi fureštomu pisa
ča je mati govorila,
a sve ono lipo i teplo
ča bi se našlo u toj knjizi
moga je zafaliti samo
ljubavi moje matere,
nje skrbi i brizi.
Tridese godišć je moja mati,
u praznoj postelji, čekala oca da se vrati.
Nije ni ćutila, jadna kako vrime pasaje
i mladost,
a već je postala baba,
i zanamisto muža, ki nika nije doša,
(tamo su ga zakopali "con Dios" u Colon Entre Rios),
unuci su joj bili svo veselje i sva radost.

Moja mati je bila puno srićna žena
da mi I sada dojdu suze na oči ka se sitin te sriće,
pa bi moga, kai da san mali, zabiti glavu u nje meko krilo
i plakati, plakati

Mladen Bjažić

Iz kategorije: Kultura

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam