Sidebar Menu

Datum objave: 26. Rujan 2016

Martinska 1066. - 2016.: Povijesni povratak u budućnost pristaništa i kultnog kupališta

Šibenik News
Šibenik News

Zahvaljujući udruzi "Disco Gimnazija" i njenom spiritus movensu Darku Relji, biti će spašeno od mraka zaborava jedno od najvažnijih mjesta u povijesti Šibenika. Riječ je o Martinskoj, skromnom i onima koji ne poznaju dovoljno prošlost Šibenika, naoko nevažnom pristaništu na jugozapadnoj obali Šibenske luke.


Martinska je, doslovno, Pepeljuga šibenske historiografije iako bez nje Šibenika zasigurno ne bi ni bilo. Istina, ona živi u nostalgičnim uspomenama mnogih Šibenčana, ali sve bi to, kako pjesma kaže, pokrili ružmarin, snjegovi i šaš, da Darko Relja, upravo ove 2016. godine, nije pokrenuo manifestaciju "LjeTUj na Martinskoj".


On je odlučio, na sebi svojstven način, vratiti Martinsku Šibenčanima i Šibeniku, ali tako da ona postane izvorom uspomena njegovim sadašnjim, ali i svim budućim naraštajima.

 

Postanak i opstanak Šibenika

 

Martinska zaslužuje da se njom ozbiljno pozabave povjesničari i da joj daju ono mjesto koje ona ima u povijesti Šibenika kao najstarijeg samorodnog hrvatskog grada. Tom temom još se nitko nije sustavno bavio, ali na prevažnu ulogu Martinske i srimskog poluotoka u postanku i opstanku Šibenika, ukazao je šibenski povjesničar dr. Jadran Kale.

 


On je čak upozorio na povezanost srimskih suhozida s arhitektonskim i umjetničkim konceptom katedrale sv. Jakova Jurja Dalmatinca, kao i na činjenicu da su posjedi Šibenčana na srimskom poluotoku bili jedan od najvažnijih izvora ekonomske snage Šibenika koja je omogućila nastanak svega onoga čemu se danas divimo i što čuvamo kao dragocjenu baštinu.

 


Pupčana vrpca preko Šibenske luke

 

Neki povjesničari mišljenja su da je na tom je na tom mjestu preko Šibenske luke vjerojatno od kraja 3. stoljeća plovili i stari Rimljani. Jesu li to činili i Iliri koju su tu zatekli Rimljani ne znamo pouzdano, ali je sasvim izvjesno, kao što je izvjesno da su to htjeli ne htjeli morali činiti i Hrvati čiji se migracijski val zaustavio na obali Jadrana.

Za nas je bitno i neupitno da Martinska kao pristanište, iako se nije od početka tako zvala, postoji od kad postoji i Šibenik i da je ona drugi kraj pupčane vrpce preko Šibenske luke kojom su u grad, od njegovog postanka pa sve do 1966. godine, tekli vino, maslinovo ulje, putnici, vozila, kultura, tehnologija, znanje, moda...

 

Crkva sv. Martina

 

Martinska je svoje ime, dobila negdje u 15. stoljeća kada je uz najvažnije pristanište šibenskih težaka na sjeveroistočnoj obali srimskog poluotoka podignuta crkva posvećena svetom Martinu, nebeskom zaštitniku vinogradara i vinara što su šibenski težaci oduvijek i bili. Plovidba preko Šibenske luke do Martinska, kako bi se obrađivali vinogradi, maslinici i polja na Srimi, bila je stoljećima dio šibenske svakodnevice, a ni trajektna linija nije neka suvremena novost.

 


Prijevoznici koju su preko Šibenske luke prevozili za plaću postojali su od davnina. U 19. stoljeću postojali su i čuvari pristaništa na Martinskoj, a prijevoz se plaćao više ako se moralo ploviti po valovitom nego po mirnom moru.

 

Uloga Miloša Šupuka, unuka Ante viteza Šupuka

 

Uređenje pristaništa i izgradnja puta od Vodica do Martinska planirlo se još sredinom 19. stoljeća, ali je cesta Vodice - Martinska bila je izgrađena tek u vrijeme kada je Šibenik dobio struju, a na uređenje i modernizaciju pristaništa moralo se čekati još preko 40 godina. Odluku o izgradnji suvremenog pristaništa na Martinskoj, ovog koje postoji i danas, 14. lipnja 1936. godine donijela je Uprava pomorstva i riječnog saobraćaja Ministarstva saobraćaja Kraljevine Jugoslavije i Trgovačka komora Kraljevine Jugoslavije.

 


Projekti izgradnje pristaništa i uvođenja "plovidbene skele za prijevoz putnika i vozila od Martinske do obale u Šibeniku i nazad" osmislilo Trgovačkog udruženja Šibenik, a začetnik tog projekta bio je Miloš Šupuk (Šibenik 1887. – Split 1941.) sin Marka Šupuka i unuk Ante viteza Šupuka, neprežaljenog šibenskog načelnika. Miloš Šupuk je u Šibeniku više puta obnašao razne časti i dužnost. Bio je u više navrata općinski vijećnik, osnivač i član Trgovačke i industrijske komore u Splitu u kojoj je bio predstavnik sjevernodalmatinske industrije. U politici se nije isticao, a sve političke časti nerado je primao tek na velike zamolbe i nastojanja njegovih prijatelja, ali činio je sve što je mogao za dobrobit i napredak svog Šibenika ne tražeći ni naknade ni nagrade.

 


U Šibeniku je bio je poštivan kao dobar i plemenit čovjek. Na sastanak u Beogradu na kojem je donijeta odluka o izgradnji pristaništa na Martinskoj uz njega su kao predstavnici Šibenika bili Ivan Žaja i inženjer Vlaho Šuhević.

 

Od Martinske Šibenik očekuje znatne koristi i bolje dane



Tako je zahvaljujući Milošu Šupuku, Trgovačkom udruženju Šibenik i šibenskom gradskom Poglavarstvu na čijem je čelu bio Marko Bačinić, staro šibensko težačko pristanište pretvoreno u moderno pristanište koje je 1936. godine. Tada je, naime, Kraljevina Jugoslavija gradila Jadransku turističku cestu. Dotadašnja glavna prometnica Benkovac – Split preko Skradina pala je u drugi plan.

 


Postao je aktualan pravac Biograd na moru – Vodice – Šibenik – Split. Šibenčani nisu smjeli oklijevati jer bez izgradnje obale i pristaništa na Martinskoj, Šibenik ne bi imao nikakve koristi od izgradnje Jadranske turističke ceste i premještanja težišta prometnih tokova bliže obali. Miloš Šupuk je odmah upozorio da pristaništa na Martinskoj „Šibenik očekuje znatne koristi i bolje dane“ te da "od toga ne bi trajnu i neprocjenjivu koristi imao samo Šibenik kao najvažnija luka cijelog našeg Jadrana nego i cijela sjeverna Dalmacija jer se time istodobno pruža mogućnost zarade hiljadama nezaposlenih siromaha, koji uslijed sveopće privredne krize, a osobito u ovom dijelu našeg primorja preteško stradaju sa svojim porodicama radi nestašice rada i inih izvoza za uzdržavanje života“.

 

 


Perspektive koje su se ukazale bile su tko dobre da su šibenski općinski dužnosnici pokušavali okupiti sve općine sjeverne Dalmacije u posebnu upravnu cjelinu sa sjedištem u Šibeniku.

 

Svjetski značaj Šibenskog mosta



Nakon izgradnje pristaništa Marinska je bila najvažniji prometni punkt Šibenika sve do 27. srpnja 1966. godine kada je otvoren most preko Šibenskog zaljeva na Jadranskoj magistrali čiju je gradnju poduzela bivša socijalistička Jugoslavija nedugo nakon Drugog svjetskog rata. Šibenski most bio je, a i danas je, jedna od najznačajnijih mostova u svijetu. Bio je to prvi most koji je u cijelosti izgrađen konzolnim postupkom bez skela oslonjenih na tlo.

 

 

Njegov luk, koji ima raspon od 246 metara, stvoren je betoniranjem odsječaka dugih po 28 metara ovješenih na visećoj konstrukciji koju je premještao brod - dizalica. Bila je to revolucionarna novost u tehnologiji gradnje mostova. No, njegovom izgradnjom pristanište na Martinskoj izgubilo je značaj, a ugasilo se i trajektno pristanište u Docu jer prometa vozila više nije bilo.

 


Na Martinskoj počinje šibenska povijest kulture plaže, kupanja i turizma

 

Ipak Martinska je i dalje Šibenčanima bila jako važna, ali kao kupalište i izletište. Ona, osim toga, čuva i spomen na povijesne početke turizma u Šibeniku. Bila je glavno šibensko kupalište godinama prije izgradnje kupališta na Jadriji.


Najstarije slike kupača na Martinskoj snimljene su početkom 20. stoljeća, no običaj zajedničkog kupanja tamo je počeo još sredinom 19. stoljeća. Začeli su ga Austro - Ugarski dužnosnici i vojni časnici koji su, ne samo u Šibenik, donijeli koncept, modu i potrebu uređenja i kultiviranja mjesta za ulazak u more. Oni u težački Šibenik donose drukčije društvene kodekse ponašanja i nove moralne norme, a povijest kupanja na Martinskoj dio je povijest fenomena plaže i "otkrića" mora, odmora, dokolice, putovanja i turizma.

 

 

Stoljetna kupališna i turistička tradicija Martinske

 

Do Martinske se na kupanje išlo "skelom" ili vlastitim plovilima, a postojali su i šibenski barkarijoli koji su na vesla prevozili kupače do Martinske i nazad. Najslavnija je bila Slavka Berović. Ona je Šibenčane do Martinske počela prevoziti početkom šezdesetih godina i radila je to sve do 1981. godine. Počela je s kaićem, kasnije je nabavila brod koji je mogao primiti tridesetak putnika, a zatim je kod murterskih kalafata naručila novi brod nosivosti osam tona.


Potencijali Martinske prepoznali su i šibenski gospodarstvenici pa je sedamdesetih godina tamo bio izgrađen odličan kamp, bazen, suvremeni sanitarni čvor i ugostiteljski objekti. Bio je to nastavak projekta pretvaranja Martinske u važan turistički i izletnički punkt koji je začet prije Drugog svjetskog rata. Crkvica sv. Martina bila je već 1940. godine pretvorena u ugostiteljski objekt namijenjen kupačima, a Martinska je ostala omiljenim gradskim kupalištem i turističkom destinacijom sve do Domovinskog rata 1991. godine.


U trenutku kada se zbog stjecaja povijesnih okolnosti ugasila, točnije rečeno kada je eutanazirana, Martinska je imala kupališnu i turističku tradiciju dulju od stoljeća.

 

Martinska kao znanstveni laboratorij

 

Vrijednost Martinske i njenog položaja nisu uočili samo kupači, izletnici i turistički djelatnici nego znanstvenici pa je na njoj 1980. godine institut "Ruđer Bošković" otvorio znanstveno - istraživačku postaju. Prijedlog o otvaranju znanstveno-istraživačke jedinice upravo na Martinskoj, zbog njene centralne pozicije na hrvatskom dijelu Jadrana, dala je Grupa za istraživanje i razvoj akvakulture Šibenik.

 


Laboratorij na Martinskoj bio je otvoren je 22. prosinca 1980. godine, a do danas zbog sve većeg i pogubnijeg utjecaja čovjeka na prirodu i okoliš njegov je značaj sve veći.

 


Povratak u budućnost made in Disco Gimnazija

 

I tako se putujući kroz minula stoljeća povijesti Martinske vraćamo na početak povratka njenog puta u budućnost zahvaljujući udruzi Disco Gimnazija i Darku Relji. Počevši od 2016. godine počinje se pisati nova povijest Martinske kao izletišta, kupališta, drive in kina, koncertnog podija, spomenara uspomena novih šibenskih mladosti i drukčijeg, pozitivnijeg i plemenitijeg, pogleda na Šibenik i doslovno i u prenesenom značenju
 

Iz kategorije: Kultura

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.