Datum objave: 01. Kolovoz 2017

Da čovjek ne povjeruje, službeni Šibenik ostao imun na uspjeh Ivice Tucka

Diana Ferić
Diana Ferić

Ne mogu vjerovati!, to je jedino što mogu u uvodu napisati u vezi s tužnom činjenicom da su prošla četiri dana ponosa i slave, otkako je hrvatska vaterpolska reprezentacija osvojila, nakon 10 godina, svjetsko zlato pod palicom Šibenčanina, s nekoliko velikih slova š, Ivice Tucka i da u Šibeniku službeno ničim, baš ničim to nije obilježeno. Kada pogledamo kako su Dubrovčani dočekali svoje zlatne vaterpoliste možemo se samo posramiti!!!.

Moram priznati da sam, unatoč tomu što sam prozrela ljude koji vode ovaj grad, a to se ne odnosi samo na ove, aktualne, nego i na niz prijašnjih vladajućih garnitura, čast iznimkama, vjerovala da ćemo ovog puta biti na razini zadatka. Kada je hrvatska reprezentacija osvojila u Mađarskoj zlato očekivala sam već te noći,a najmanje sutradan, e mail poruku iz Ureda gradonačelnika Grada Šibenika o tomu kako našem Šibenčaninu gradonačelnik čestita osvojeno zlato, pa onda informaciju o tomu kako će ga Šibenik svečano i dostojno dočekati. Ali, prevarila sam se. Ništa od toga. Prošla je subota, pa nedjelja, pa ponedjeljak, pa prolazi i utorak, a takvog poziva nema. I što onda mogu nego napisati ovaj osvrt. Da se ispušem s obzirom na to da sam i predsjednica udruge Volim Šibenik i da želim da Šibenik, odnosno oni koji ga vode, vole svoje ljude i da budu na njih ponosni i to pokažu!!!

Ivica Tucak je jučer dočekan u svom omiljenom kafiću Giro Espressu svečano i iskreno. To su napravili njegovi prijatelji i neki drugi Šibenčani koji cijene to što je postigao,koji su ponosni na njega i na to što je Šibenčanin. Da sam ja gradonačelnik, odnosno gradonačelnica ja bi bila jučer i na tom događanju jer bi mi moje službe to dojavile i za to me pripremile . Za to bi trebale postojati  jer gdje je glavna vijest u gradu tu mora biti i gradonačelnik.

Ne znam kako Ivica Tucak gleda na to što ni četvrti dan nakon uspjeha koji je sa svojim vaterpolistima ostvario u njegovom gradu nitko službeno nije reagirao,a cijela Hrvatska ga slavi kao heroja. Ali, poznati i izvan svoga grada priznati Šibenčani na to su navikli. To je, sada već možemo sa sigurnošću reći, dio našeg lokalnog folklora.

A novinari o Tucku pišu ovako i cijela mu se Hrvatska klanja:
„I zato, ako nas pitate kako su Rudić i Tucak u 13 godina osvojili trostruko više medalja od svojih prethodnika na hrvatskoj klupi, odgovor je samo jedan: svojim znanjem, radom i autoritetom stvorili su kult reprezentacije. Iako taj proces još nije završen... Život Ivice Tucka obilježila je velika osobna tragedija u lipnju 2005. kada su on i supruga Marijana ostali bez troipolgodišnje kćeri Tene na koju je pao automat s igračkama u Šibeniku. Malena je od zadobivenih ozljeda preminula, ali još se smiješi svom tati sa zaslona njegova mobitela... Tucak nerado govori o tome, kao i o aktivnom sudjelovanju u obrani svog Šibenika u Domovinskom ratu. Skroman je i pošten. I valjda zato i uspješan!“

Nitko ne spominje niti da je za izbor Tucka za izbornika hrvatske reprezetnacije  vrlo bitan bio Perica Bukić, osvjedočeni zaljubljenik u svoj grad koji je, dok je imao političku moć, pridonio nisu uspješnih šibenskih projekata. Ne znam, što je to u gradskom biću da ne promovira svoje ljude na koje smo svi ponosni.


 

Iz kategorije: Sridom u sridu