RAZMIŠLJANJA ŠIBENSKE NEVISTE:Kako jaka glazba na plažama "drogira" naše uši

Ljeto je, a na plažama i u kafićima već od jutra trešti  muzika. Ne razumijem zašto je to tako jer svi radni ljudi koje ja poznajem dolaze na more kako bi se odmorili, rekreirali, opustili, razgovarali, kvalitetno družili s prijateljima i obitelji i tako napunili baterije. Nitko od njih nije ljubitelj preglasne i agresivne muzike, bilo uz jutarnja kavu, u restoranu ili na plaži. To, doduše, neke šibenske ugostitelje uopće ne zanima jer sam svjedočila tome kako su konobari odbijali stišati ili promijeniti vrstu glazbe unatoč zamolbi gostiju. Ako ti muzika u kafiću ili restoranu ne odgovara možeš lako otići u susjedni. Međutim, kada se radi o plaži, stvar je kompliciranija. Uzmimo za primjer Banj, sve popularniju obiteljsku plažu među Šibenčanima i strancima, jer je jedina do koje se možeš lagodno iz centra došetati. Muzički odabir vrši ekipa jedinog ugostiteljskog objekta. Ako ti se vrsta glazbe ili glasnoća ne sviđaju nemaš druge plaže do koje se možeš protestno odšetati. A vjerujte mi, mnogima se ne sviđa. Postavlja se pitanje trebaju li građani koji se tamo kupaju šutiti i trpiti ili bi se ugostitelj trebao prilagoditi željama i potrebama kupača tj. gostiju, uglavnom obiteljskih ljudi?

Tako sam se nedavno kupala i izležavala, okružena gomilom djece, njihovim roditeljima, babama i didama kada se iz ogromnih zvučnika zaorila gromoglasna muzika. DJ je veselo puštao i tresuckao se uz tehno beat - muziku bez melodije i harmonije, svedenu na pusto nabijanje basova. Ritmički dum, dum, dum asocirao me je na bubnjanje uz koje su robovi veslali na galijama, nabijanje čekića u industrijskim halama ili na ritualne plesove domorodaca koji padaju u trans J.

Mirno sam ležala i pokušavala ignorirati iritantni dum, dum, dum kada mi je srce odjednom počelo luđački lupati a u ušima iritantno zujati. Majko mila, je li to infarkt? Pokupila sam se kući gdje su se simptomi smirili. Negdje usred noći probudio me isti, zloglasni ritam basova, ovaj puta obogaćen neobičnim zvukovnim rafalima. Glatka površina mora zvuk je savršeno prenosila do mene. Doimalo se kao da ležim na plaži a ne u postelji, a noć se pretvorila u noćnu moru. Okretala sam se i premještala, zatvarala i otvarala prozor, stavljala čepiće u uši, popila tabletu za smirenje, pošteno se iznervirala. Drugo jutro dočekala sam neispavana i razdražljiva, u glavi vata, u ušima zuji a cijelo tijelo u čudnovatom tremoru, kao naelektrizirano. Iako je sve tiho meni se pričinjava da odnekud čujem prigušeni dum, dum.

Shvatila sam da se tu više ne radi o pitanju sviđa li se meni tehno (ili slična) glazba ili ne nego šteti li takva vrsta glazbe zdravlju i u kojoj mjeri.

Moja prijateljica, doktorica, potvrdila mi je da glazba ima veliki utjecaj na psihofizičko stanje ljudskog organizma a da toga nismo ni svjesni. Živčani podražaji, pridošli od zvučnih valova, zaobilaze centre u mozgu koji imaju veze s razumom i svjesnim donošenjem odluka i idu izravno na nesvjesni, doživljajni dio. Tako nas jedna vrsta glazbe može naizgled nepovezano sa zbivanjem oko nas rastužiti a druga pak raspoložiti. Karakteristika tehno glazbe u kojoj uživaju mnogi mladi i koja se pušta na Banju, svedena je na ritmičko bubnjanje basova. Zanimljivo je da se ritmički procesi našeg tijela - kao što su disanje, otkucaji srca, krvotok te rad pojedinih organa - teže usklade sa ritmom izvan tijela, u ovom slučaju s beatom basova.

To znači da ćemo svi mi, maleni i veliki, mladi i stari, koji boravimo na plaži na kojoj smo izloženi ritmu tehno muzike imati slijedeće posljedice: živčani sustav će se stimulirati, puls se ubrzavati, krvni tlak podići a pokret tijela potaknuti. Sve je to poželjan efekt kod veslača, industrijskih radnika, domorodaca, sudionika muzičkih festivala ili partijanera koji tulumare i plešu do jutra. S druge strane, onima koji se žele opustiti, odmoriti ili zaspati, preglasna muzika izraženog ritma koja stimulira i nadražuje živčani sustav veliki je problem i perfidno sredstvo mučenja. Znali su to i drevni Kinezi koji su najstrašnijim načinom mučenja smatrali upravo metodu čovjekovog lišavanja sna izlaganjem jakim zvucima.

U prilog tomu idu i slijedeći tehnički podaci: u kategoriji „zaglušujuća buka“ među avionskim motorima i pneumatskim aparatima nalazi se i preglasna muzika. Granicom buke koja može izazvati oštećenje sluha smatra se buka od 85 decibela a s jačinom buke od 110 decibela, diskoteke i rok koncerti često premašuju nivo buke koju proizvodi pneumatski čekić (100 decibela). Znanstvena istraživanja potvrđuju da buka škodi srcu, izaziva poremećaj sna, slabljenje sluha ili zujanje u ušima a neželjeni zvuci (primjerice noću) povećavaju krvni pritisak, uzrokuju premorenost, povećavaju stres, negativno utječu na probavu, slabe imunitet i sposobnost koncentracije. Kod ljudi koji ne spavaju tri-četiri dana dolazi do poremećaja aktivnosti centralnog živčanog sustava a kronična izloženost buci u velikom postotku povećava rizik od akutnog infarkta srca. Preveliko stimuliranje osjetila dovodi do njihova otupljivanja, pa je potreban sve jači stimulans. Tako je i s ušima: drogiranje ušiju dovodi do otupljivanja a da bi muzička psihodroga djelovala partijanerima je potreban sve žešći i glasniji beat.


Kako bi se smanjio učinak štetnih zvučnih emisija trebalo bi se voditi računa o tome gdje se i u kojem smjeru postavljaju moćni zvučnici. Umjesto prema kupačima, moru ili naselju mogli bi se usmjeriti prema kafićima koji ih postavljaju. Osim toga trebalo bi postavljati zvučne barijere (kao u cestovnom prometu) pošto ravne površine, kao u slučaju mora, fantastično prenose zvuk i u punoj snazi dopiru i do onih koji ih ne žele čuti.
U slučaju Banja mogla bi se urediti posebna party zona za koju je idealno mjesto stražnji dio plaže, iza rampe za invalide a uz visoki potporni zid. Umjesto neiskorištenog odlagališta za smeće tu bi se mogao smjestiti beach bar s boksom DJ-a i ogromnim zvučnicima (usmjerenima prema mostu). Odvojena zona za partijanere omogućila bi posjetiteljima koji to nisu da u ugodnoj atmosferi u jedinom ugostiteljskom objektu na plaži nešto popiju i pojedu bez bojazni od oštećenja sluha ili pojačanog lupanja srca. Odrasli i djeca mogli bi normalno komunicirati, umjesto da se nadvikuju, družiti se i doista uživati u boravku na jednoj od najljepših gradskih plaža na Jadranu.
Unatoč svemu što sam navela nisam neprijatelj mladih i respektiram njihovo pravo na ljetnu zabavu kao i pravo ugostitelja da im u ime dobrog biznisa udovolje. Ono što želim postići ovim člankom je razmišljanje i diskusija o tome na koji način bi se njihova prava mogla uskladiti sa pravima onih koji za sebe ili svoju obitelj žele umjerene zvučne poticaje tijekom dana i noćni mir nakon ponoći.