Sidebar Menu

Datum objave: 18. Prosinac 2019

PROFESOR ZVONKO PEŠIĆ:U Danskoj je vlada kao poslodavac raspustila cijeli obrazovni sustav,a onda su se nastavnici vratili na posao u reformiranu školu

Diana Ferić
Diana Ferić

Hrvatska vlada odlučivala je danas i SDP -ovom prijedlogu o opozivu ministrice obrazovanja Blaženke Divjak i odbila ga, ali to ne znači da  je uspjela u onomu što stalno naglašava, a to je reforma obrazovanja. Pokazali su to loši rezultati hrvatskih učenika na PISA testu pokrenuli su lavinu komentara, a budući da se to još vremenski poklopilo s velikim štrajkom prosvjetnih radnika, odjednom se, eto, školstvo našlo u žarištu pažnje javnosti kao nikad prije.

S obzirom na to da je PISA test međunarodan i provodi se u nizu država cijeloga svijeta, i da javnost sigurno zanima kako to izgleda drugdje, dobru adresu za usporedbu nas i ostatka svijeta našli smo kod šibenskog prosvjetnog radnika Zvonka Pešića, piše Slobodna Dalmacija.
Po obrazovanju, Pešić je profesor fizike, nekoć ravnatelj jedne šibenske osnovne škole, danas vlasnik Privatne gimnazije u Šibeniku ali i agencije “Cromovens”, koja se već dvadesetak godina bavi osobitom vrstom „turizma“: organizira stručne ekskurzije, ali baš diljem svijeta, za prosvjetne radnike. U zemljama u koje putuju, hrvatski učitelji, nastavnici i profesori i svi iz obrazovnog sustava koji imaju interesa za ta putovanja posjećuju škole, nadležna ministarstva, srodne ustanove ili proizvodnje,
za njih su organizirane prezentacije obrazovnih iskustava ali i društvenih okolnosti u kojima se odvijaju.

Do sada, profesor Pešić s hrvatskim je prosvjetarima na tim ekskurzijama posjetio gotovo sve zemlje EU-a, Skandinaviju, zatim SAD, Rusiju, Japan, Kanadu, Izrael, Kinu... Sad je na redu Island, potom putuju u Madrid.

- Ljudi u većini spomenutih zemalja koji rade u obrazovanju imaju važnu ulogu u društvu i statusno i materijalno priznati su
članovi toga društva. Mi, kao članica EU-a, službeno smo prihvatili nove kriterije i standarde toga društva i nemamo pravo zadržati okoštale i tradicionalne modele funkcioniranja škola - prvo je što nam ima reći Zvonko Pešić prije nego što nam ispriča niz primjera dobrih praksi u obrazovanju u zemljama koje je posjetio - neke i višekratno.

Pa, kako funkcionira svijet?

- Ozbiljan i slojevit rad školskih uprava vani najčešće osigurava tim: ravnatelj i dva ili tri zamjenika od kojih se jedan skrbi isključivo o kvaliteti nastave - škole doslovno imaju stručni menadžment. Ravnatelji moraju završiti jednogodišnji program (USA) - bez toga ne mogu postati ravnatelji, a tu stječu menadžerska znanja o vođenju ustanova. U školstvu apsolutno postoji pluralizam, pored javnih i vjerskih, države potiču i privatne škole, kao i one s alternativnim pedagogijama kao što su Montessori, Dalton i drugi. Model financiranja škola nije po zgradi nego po broju učenika, neovisno tko je osnivač. Time se potiče kompetitivnost među školama jer su u situaciji da se bore za učenike. Državne škole nemaju monopol već su u ravnopravnoj konkurenciji.

Za ilustraciju: zamislite kod nas, bilo gdje, državnu školu i pored nje privatnu, a obje država financira po broju učenika. Ne preostaje drugo nego raditi kvalitetno kako biste privukli što više učenika. Tako je to primjerice u Sloveniji, ali i drugdje.
Pešić smatra da državne škole danas funkcioniraju potpuno lagodno, „monopolno“, bez ikakve konkurencije, i to drži jednim od razloga inertnosti: trebalo bi promijeniti način financiranja škola i već time bi se zakonom tržišta promijenile mnoge okoštale prakse, kaže Pešić i nastavlja:

- U Poljskoj su vlasnici i osnivači škola udruga roditelja, a u Japanu Sveučilište. Ili na primjer Nizozemska, tamo imaju međunarodne natječaje za nastavnički kadar te biraju najbolje. Tako je u jednoj školi u Haagu posao dobila profesorica fizike iz Zagreba. Dalje - u katoličkoj školi u Kanadi zatekli smo profesore muslimanske i pravoslavne vjeroispovijesti jer jedini kriterij za posao profesora je - kvaliteta. Sve države imaju barem jednu „svemirsku“ školu, najmoderniju, u kojoj rade sami izvrsni nastavnici - primjer je Gimnazija “Skolkovo” u sklopu Inovacijskog centra “Skolkovo” u Moskvi.

Opremljena je svim mogućim najmodernijim nastavnim sredstvima i tehnologijom - prava škola budućnosti. Ulaskom u školu kao da ste vremeplovom dospjeli u 2050. godinu. Naravno, ne mogu sve škole biti takve ali - evo - postoje i takve, u njima se eksperimentira i razvija najmodernije moguće poučavanje upotrebom najmodernijih mogućih podučavačkih tehnologija i pod vodstvom ponajboljih nastavnika. U Hrvatskoj nitko i ne razmišlja da bi u sklopu nekog inovacijskog centra formirao jednu takvu školu - trebalo bi možda prišapnuti Rimcu, ili Majetiću u Dokingu...

Nastavnici, niže nam dalje Zvonko Pešić svoja međunarodna iskustva, nemaju svi iste plaće, kriterij za bolje plaće nije radni staž već se vrednuje trud nastavnika. Više projekata - veća plaća. U Hrvatskoj nije rijetkost da ambiciozniji nastavnici ne da nisu prepoznati i nagrađeni, već često i smetaju.

- Reforme moraju biti odlučne. I u Danskoj su se opirali reformi, onda je vlada kao poslodavac raspustila cijeli sustav, nastavnici u svim školama dobili su otkaz i vratili se na posao u reformiranu školu - ono što je njihova vlada naumila, to je i provela. Dio tih reformi vani je i boravak nastavnika u školi puno radno vrijeme, od 8 do 15, čime se znatno unapređuje rad škole. Jer, više se boravi s učenicima i veće su pretpostavke za timski rad nastavnika, budući da su svi na radnom mjestu.
Naposljetku, i radno okruženje u školama je toplije, životnije. Zbornice su poput dnevnog boravka sa sjedećim garniturama, cvijećem, čajnom kuhinjom...

- Veća je i odgovornost za ocjene učenika. U Norveškoj i Švedskoj imaju institut „preventive protiv jedinice“. Nastavnici za lošu ocjenu učenika dobrim dijelom odgovornima smatraju - sami sebe.
U Finskoj, govori Zvonko Pešić, imaju odgojne predmete s domaćinstvom u praktičnom smislu: kuhaju, izrađuju razne predmete, namještaj.

- Dalje, integraciju učenika s poteškoćama prati stručni tim u praksi. Postoje razrađeni mehanizmi za rad učenika s teškoćama u ponašanju. Učenici koji kontinuirano rade nered mogu se do tri dana poslati kući, u međuvremenu s djetetom i roditeljima radi cijeli tim.

Rad u školama organiziran je kao cjelodnevni, početak i rad u pravilu je usklađen s radnim vremenom roditelja. Roditelji su puno više uključeni u rad škola kao partneri. Čak u slobodno vrijeme znaju pomagati nastavnicima, doniraju škole kao u Engleskoj, itd., itd. Kod nas je još prisutan snažan tradicionalni pristup podučavanju, pa što više jedinica, to je nastavnik bolji jer ga se učenici boje... To je, kaže Pešić, vani nezamislivo.

- Vani se više radi na projektnoj razini, zadaci su osmišljeni da razvijaju kompetencije i složenije razine znanja, „štreberska“ kultura je potpuno prevladana - a to je ovo što je sad aktualno oko PISA testa. Naši učenici nisu navikli na neštreberske zadatke, u tome je stvar.

Zanima nas i visokoškolsko obrazovanje, za koje Pešić kaže:
- U razvijenim zemljama upisi na fakultete ne ovise isključivo o numeričkim rezultatima. Postoje fakulteti na kojima dobivate dodatne bodove ako ste, primjerice, prije upisa uzeli slobodno godinu i putovali svijetom ili radili.

Zvonko Pešić bio je upravo impresioniran izraelskim primjerom, kojim se prije svega potiče izvrsnost:
- U Izraelu sustavno rade na prepoznavanju darovite djece, a onda se po unaprijed razrađenim procedurama s tom djecom radi. Tamo postoji ustanova specijalizirana za rad s nadarenim učenicima. U Izraelu drže, a tako se i ponašaju, da su darovita djeca nacionalno blago. U pravilu, takvi nakon školovanja preuzimaju ključne uloge u društvu, i u državnom i u privatnom sektoru. U jednoj gimnaziji u kojoj se u posebnim razredima školuju nadarena djeca razrednica nam je predstavila učenika koji je istovremeno redovni učenik trećeg gimnazije, i druge godine studija matematike. Tako nešto u Hrvatskoj nije moguće. Sustav to ne omogućava.

Zanima nas - što još nedostaje hrvatskom školstvu u odnosu na razvijene zemlje?
- Jedino što je u Hrvatskoj pokrenuto je kurikularna reforma, sve ostalo što treba reformirati u stanju je mirovanja. Kurikularna reforma jest ključna ali i nedovoljna da bi se postigao cjelovit razvoj školstva koji bi nas približio razvijenim zemljama. Nekoliko ključnih segmenata nedostaje našem školskom sustavu. Na prvo mjesto stavio bih menadžment škola. Kod nas se ravnatelji, i nadležni pročelnici, u pravilu, ali u pravilu, biraju i imenuju politički, umjesto da to budu stručnjaci koji su orijentirani vizionarski i razvojno.

Nastavni kadar je ključan i potrebno mu je osigurati ugled koji mu pripada, ali ga i evaluirati, nagrađivati prema zaslugama, a ne samo prema biološkoj dobi. Nastavnike treba birati po kriteriju kvalitete, a ne pripadnosti strankama i drugim vezama.
Dalje, u školstvu je nužan pluralizam. U Hrvatskoj postoje državne pa i vjerske škole, privatnih gotovo da i nema jer je država napravila takav sustav da se privatna inicijativa ugrožava.

Ne postoji kompetitivnost među školama jer vlada monopol državnih škola i tu nema konkurencije, niti roditelji imaju izbora. U svijetu, ako biste rangirali škole po ugledu, stajalo bi ovako: 1. privatne, 2. vjerske, 3. državne. U Hrvatskoj je upravo obrnuto.
Vrlo je zanimljivo pitanje - zašto?

Zanima nas na kraju - koliko je Zvonko Pešić sva ta inozemna iskustva uspio i sam iskoristiti. Onoliko koliko mu je sustav dozvolio - nije iznenađujući odgovor. Privatna gimnazija već nekoliko godina nema redovnu gimnazijsku nastavu, nije mogla opstati, ali se u njoj rade brojni programi - edukativni, međunarodna studijska putovanja, programi uz EU financiranje, škola hrvatskog za strance itd.:
- Gimnazijska nastava je u stanju mirovanja i čeka da naša službena obrazovna politika stvori preduvjete, poput ostalih EU zemalja. Tj. dok ne omogući pluralizam u obrazovanju kako bi roditelji i učenici imali izbor. Imamo mi i Učenički servis, koji je dobio sva potrebna odobrenja od Ministarstva, ali u Šibeniku jedva ide jer je službena politika zabranila - recimo... usmeno „preporučila“... - ravnateljima srednjih škola da ne surađuju s tim našim privatnim servisom s ciljem zadržavanja monopola. Ravnatelji se ne usude jer se brinu o svojim stolicama i tu je kraj.

Među primjerima dobrih efekata studijskih putovanja Pešić izdvaja centre izvrsnosti, koji su upravo poslije tih putovanja osnovani u Splitu:
- Namijenjeni su darovitim učenicima osnovnih i srednjih škola u STEM područjima. Uspješno su zaživjeli i rezultat su našeg drugog studijskog putovanja u Izrael. Na tom je putovanju sudjelovao i pročelnik za školstvo Splitsko-dalmatinske županije Tomislav Đonlić. Neposredno nakon povratka iz Izraela prilagodio je uspješni izraelski model rada s darovitim učenicima HEMDA našim uvjetima i uz potporu Županije, MZO-a, Sveučilišta u Splitu, pokrenuo rad s darovitim učenicima i otvorio centre izvrsnosti.

Iz istih je „izvora“ nastao i današnji Studij energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora u Šibeniku, kao dislocirani studij Zagrebačkog sveučilišta, jedinstven u ovom dijelu Europe, kreirali su ga profesori FER-a i FSB-a. Sve to je plod našeg prvog studijskog putovanja u Izrael, a ja sam osobno inicijator toga studija. Ideju i koncept našao sam u Izraelu tijekom posjeta njihovim sveučilištima i znanstvenim institutima. Zahvaljujući znanstvenicima, MZO-u, Sveučilištu Zagreb, taj studij danas postoji u Šibeniku. Koordinirao sam projektom od samog početka do pred otvorenje studija, o tome postoji kompletna arhiva.
Onda je lokalna politika, koja je u godinama pripreme bila indiferentna, taj projekt jednostavno i predizborno ukrala i zakitila se njime kao svojim uspjehom. No, pritom, taj se projekt ne razvija u smjeru koji je zamišljen i vrlo mi je zbog toga krivo i žao.
U ovom trenutku Zvonko Pešić i njegov “Cromovens” radi na pripremama studijskog putovanja na Island. Ali, radi i iskorak od ustaljene prakse studijskih putovanja za prosvjetne radnike, pa je na molbu sportskih radnika počeo organizirati studijsko putovanje za sportske radnike uz stručni posjet Španjolskom sportskom društvu Real Madrid, s naglaskom na nogomet i košarku, posjet kineziološkom fakultetu, lokalnoj upravi za sport, itd., itd...

I kad se sva ta inozemna prosvjetna iskustva stave na stol, onda su jasno vidljive dvije stvari: vani politike služe da bi obrazovanje vukle naprijed. Kod nas, da bi sve tapkalo u mjestu, što je drugo ime za nazadovanje. Dokle? Ne zna se.

Iz kategorije: Hrvatska

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam