Berekin Oliver Jakovčev, trubadur dalmatinskog zavičaja, ljubavi i životnih radosti, oglasio se novom, ovoga puta dubokom i snažnom angažiranom pjesmom koja ujeda za srce i zove: -Ljubi probudite se! Pjesma „Meni se plače” jecaj je ranjene dalmatinske duše koja vapi jer je sva zgoda da će umrijeti i izumrijeti. Pjesma bez anestezije secira stvarnost Dalmacije koja pada pregažena pod kopitama Zlatnog teleta novca i tsunamijem droge, apartmana, diviniziranih istočnjačkih cajki, pohlepe i bahatosti onih koji misle da novcem mogu kupiti sve, a mogu jer im to pragmatično, zbog para dozvoljavamo i još im se klanjamo kada nas ponižavaju ulazeći nam u crkve neprimjereno odjeveni.
Stihove pjesme koju pjeva Oliver napisao je pjesnik Zoran Trubić koji je skladao i glazbu. Pjesmu „Meni se plače” glazbena kritika je opisala kao „humorističnu satiru o ljetnoj svakodnevici i turizmu u Dalmaciji” jer nije prepoznala da je riječ o snažnoj protestnoj pjesmi. Možda je za to kriv i berekinski imidž Olivera Jakovčeva koji ovdje, iznenada, prometnuo u trubadura borca koji se bori za opstanak pjevajući dublju, umjetnički zreliju i snažno angažiranu poeziju.
Meni se plače
Kada uz more puste stare, mokre šugamane
I onda pobignu u svoje ladne apartmane
Ko da je parking, misto čuvaju na plaži
Cili dan kad viću dici, malo se namaži
Oooo - meni se plače.
Kada uz škampe mrtvi ladni, naruče koka kolu
O Bože zašto takvi nama šetaju po bolu
Kad neki polu gol, u crikvu uđe bos
Poša bi tako rado za njim, i razbija mu nos
Oooo - meni se plače,
Tad bižin doma, bižin, trčim lakih nogu
Jer gledat sve to ljudi moji, ja više ne mogu
Meni se plaće, i samo plaće
Od muke plaće … plaće na najjače.
solo -
Kad u kafiću na štekatu momak pije fensi konjak
Kroz prozor bisnog auta dere novi mu narodnjak
Misto Olivera, TBFa, Bare Majke,
U ponoć mojim mistom sada grme samo cajke
eeee - meni se plače,
Kad napušu sve ono što napuvat se može
i vrićice iz dućana Uredno poslože
u debelom ladu kad sarma zamiriše
tada klape a i tice pismu zapivaju tiše
Eeee - meni se plače,
Sad bižin doma, bižin, trčim lakih nogu
jer gledat sve to ljudi moji, ja više ne mogu
meni se plače, i samo plaće
od muke plače, plaće na najjače.
A kad odu mojim mistom, zavladaće Tišina
ribe će se vratit, iz najvećih dubina
Škovace će skupit, dobri barba Ive
Na pučinu ću gledat, s naše stare rive
Meni se plače, i samo plače
Meni se plače, od muke plače
… plače na najjače.
