Sidebar Menu

Datum objave: 25. Svi 2020

RAZGOVOR S POVODOM /Nataša Cvitan Plazibat iz grupe Bloom vrsna je pjevačica, sada i tekstopisac, a i ona ima veze sa šibenskom Teslinom ulicom

Diana Ferić
Diana Ferić

Šibenski band  Bloom snimio je za Croatia Records ovih dana svoj prvi singl  "Ja pripadam" i spot za njega, a glazbeni kritičari kažu da je riječ o "sjajnoj kombinaciji više glazbenih žanrova koji se bazira na pop zvuku, ali se  razlikuje od aktualnih pop pjesama na hrvatskoj glazbenoj sceni". O Šibeniku se već naveliko priča kao jednom od najljepših gradova na Jadranu, a o Bloomu će se tek pričati kao jednom od najzanimljivijih predstavnika šibenske glazbene scene. Bloom će biti pravi boom!, netko je napisao u povodu izlaska tog singla.

U svakom slučaju Bloom  ulazi u povijest šibenske glazbe kao jedan od rijetkih bendova koji je napravio iskorak  na nacionalnu pop scenu, postoji već dvije godine, a pjevačica Nataša Plazibat Cvitan, poznata i kao Cvita, postaje jedna od rijetkih šibenskih glazbenica koja se upustila u taj izazov. Poznato je da je Šibenik grad vrhunskih glazbenika i pjevača s karijerama, ali da gotovo uopće među njima nema žena. Javnost se već više puta uvjerila u to da ima izniman glas i pjevačke sposobnosti, a iako je po profesiji profesorica geografije, glazba je zapravo njezin život - i strast i posao.

 

- Kako je i kada glazba ušla u tvoj život i zapravo ga sve vrijeme određuje?

- U glazbi sam skoro otkako znam za sebe. Najprije sam pjevala u dječjim zborovima potom u našem KOLU,  a  onda kao studentica u zboru Ivan Goran Kovačić u Zagrebu i zboru opere HNK - a u Zagrebu. Kada sam bila apsolventica na studiju geografije  odselila sam se u Split i uključila u zbor HNK u Splitu. Zanimljivo je da ja nemam nikakvo  formalno glazbeno obrazovanje. Prirodno nadarena za glazbu, a već kao studentici glazba mi je postala glavna preokupacija. 

- Kad te čovjek čuje kako pjevaš i kada vidi taj tvoj glazbeni put teško je shvatiti da nisi školovala svoj glas!

- U Zagrebu sam imala samo nekoliko sati pjevanja kod tadašnje voditeljice  zbora Ivan Goran Kovačić koja nam je i u tom zboru bila učiteljica pjevanja. Ona je prepoznala, kako se to kaže, ono nešto  u mom glasu. Meni čak puno bolje leži pjevanje klasične nego pop glazbe. Ta tehnika koja se primjenjuje kod izvođenja klasične glazbe, recimo opere, mi je puno lakša. Kad sam bila u Splitu, uzimala sam satove pjevanja kod profesorice Marije Bogaverdeš.

- Kako si se i zašto odlučila otići u u Split i pjevati u  HNK -u. Što je bilo s poslom za koji si se školovala?

- Pa budući da sam već bila pjevala honorarno u operi i zboru  HNK  u Zagrebu i to mi je bilo normalno. Otišla sam na audiciju i bez problema prošla. Tada sam bila apsolventica na faksu.  Dobivala sam i neke manje uloge u njihovim operama. U tom razdoblju sam radila i u svojoj struci. Dva puta tjedno sam predavala geografiju u Osnovnoj školu Murterski škoji u Murteru. Imala sam ambiciju ostati u Kazalištu  za stalno pa sam bila na audiciji za profesionalni angažman,a sa mnom je još bio Saša Jakelić. On je, tu nema spora, bolji pjevač od mene, a kako su muškarci uvijek traženiji jer ih je manje on je dobio posao. U međuvremenu sam upoznala svog sadašnjeg supruga Borisa Plazibata koji je Splićanin. On je dobio posao profesora klarineta i saksofona u šibenskoj glazbenoj školi  pa smo se zajedno vratili u Šibenik. 

- No u Splitu si ipak, kako si kazala, usavršava svoj glas!

- Iz HNK u Splitu  su me poslali kod profesorice  Bogavedreš koja je  jedna vrlo osebujna ličnost. S njom sam počela učiti pjevanje od početka, kao da do tada nisam  ništa radila jer je ona zaključila  da mi je tehnika potpuno pogrešna. Puno sam od nje naučila, ali na žalost većinu toga ne mogu primijeniti u pop pjevanju. Ja sam se, inače, bavila različitim glazbenim stilovima - jazzom, bluesom, pop glazbom i svaki nosi nešto svoje. 

-  Kako se razvijala tvoja glazbena karijera nakon povratka u Šibenik. Čini si se da si bila malo posustala!

-Točno. Nisam se baš puno bavila glazbom. Imala sam tada bend Roža Fjore. U njemu su bili Mate Skračić, Nikola Vidović, Marijan Kuvačić, Marko Baranović, Bruno Korunić i ja  Bilo je to prije 12 godina. Imali smo neke gaže, ali ništa posebno. Izvodili smo blues, funk i soul glazbu. Radila sam na zamjenama u nekim školama. 2006. godine zaposlila sam se u Prometnoj školi, a jedno vrijeme sam predavala i na šibenskom veleučilištu. Uz to ostala sam prvi put trudna, pa onda vrlo brzo i drugi  put pa sam se posvetila djeci i obitelji. Glazba mi je tada bila isključivo hobi. Nakon što su moj kćerkice malo odrasle počela sam surađivati  s Antom Jeličićem iz Biograda koji je jazz pijanist i ima svoj trio. Radili smo zajedno pet godina tokom ljeta. Nastupali smo u hotelima s jazz standardima.

- To je ono što često gledamo u američkim filmovima - pijanist i diskretna  pjevačica zavodljivog glasa. Kako si se u tome snašla? Je li te to ispunjavalo?

- Ne baš jer to je čista interpretacija i ponavljanje uvijek istih pjesama. Nije kreativno. Bio je to isključivo posao, ali vrlo naporan, pogotovo kad kod kuće imate još dvoje male djece. U jednom trenutku sam se zaista umorila i nisam više mogla nastaviti takvim tempom. Suprug je isto tako imao svoje ljetne gaže tako da smo morali angažirati baby sittericu. Zahvalila sam se Tonču na suradnji i okrenula se svirkama na šibenskom području, najprije s  Ivanom Ercegovićem Ercom, a kasnije s Tomom Cukrovom. Toma svira klavijature i odlično pjeva, ali svira sve što treba, stvara svoju glazbu. On je genijalac. Upoznali smo se  na jednoj "glazbenoj" novoj godini  u Domalda i kliknuli smo. Ja ga znam otkako je bio mali jer mu znam oca koji je svirao u Oranžu. To je jedna vrlo glazbena obitelj. Tomov pradjed je studirao pjevanje, a djed mu je dugo pjevao u ansamblu Bonaca. I tako smo , unatoč razlici u godinama, jer Toma je imao  tada 18 godina, odlično profunkcionirali. On je tada već imao svoj bend, Spektrum iz Vodica. Nino Rak i ja smo prije toga  došli na ideju da osnujemo autorski bend i počnemo ozbiljno raditi, ali Nino na kraju nije krenuo sa mnom, jer je u to vrijeme plovio, pa sam predložila Tomi da to napravimo. Toma je odmah pristao na suradnju i to traje već tri godine. Sviramo sve, od jazz standarda do popa. Svirali smo po gažama prva dva ljeta, a onda smo počeli stvarati i  autorsku glazbu. Imali smo puno posla tako da sam  ja počela raditi samo četiri sata u školi.

- U javnosti si postala dodatno vidljiva nakon što si na Večerima šansone nastupila s pjesmom "Šibenska nevista". Kako si to doživjela.

- Da, izvela sam na Večeri starih skladbi  Arsenovu pjesmu "Šibenska nevistu" koju je on napisao za svoju Gabi, šibensku nevistu. Bilo mi je teško, kako zbog originalne verzije koju odlično izvodi Gabi, ali  i zbog toga što ja nisam šibenska nevista.  Bilo mi je neobično i to što je Arsen to napisao za Gabi koja je kontinentalka i na taj način izgovara neke naše riječi, a meni je to bilo čudno - izgovarati neke naše lokalizme kao da sam kontinentalka.  Lani sam nastupila također na Večerima starih skladbi s kanconu  "Senza Appartenere". Inače, moj suprug, Mate Anić i ja smo prije mnogo godina za Večer novih skladbi prijavili  pjesmu, ali nismo prošli.

- Ti sada ulaziš u tu novu, najkreativniju fazu iz koje je rođen i prvi singl , a uskoro će i CD!

- Da, to je sada ta faza autorskog benda u kojem su Ivan Burić, Ante Juričev Martinčev, Toma i ja. Naš bed je specifičan jer nemamo gitaristu. Pjesme nastaju tako da  ja nešto napišem pa donesem njima da to razradimo, a glazbu uglavnom radimo zajedno. Toma je glavni što se tiče harmoniziranja.   Imamo već 12 svojih pjesama. Neobičan smo spoj. Slušamo različitu glazbu, ali ipak dobro zajedno funkcioniramo.

- Neobični ste i zbog dobne strukture. Obično pjevačice budu  mlađe djevojke, a kod vas je obrnuto -  ti  si najstarija, pa onda ide Burić, koji  je u kasnim tridesetima, a Toma i Ante su na početku dvadesetih godina.

- Da, kod nas je potpuno obrnuta priča. Drži nas na okupu ta kreativna energija. Oni su za mene jako poticajni. Ja prije nikada nisam pisala pjesme. Mislim da bez Tome ničeg ne bi bilo. Ja sam, inače, veliki filmofil i to se vidi i po spotu koji smo snimili za prvi singl. To je zapravo filmska priča. Namjerno smo išli  s tim da moj partner bude znatno mlađi od mene, pa onda sam ja u jednom dijelu priče bez šminke da pokažemo da i nedotjerana žena dobro izgleda kada se upale reflektori na sceni...Pa onda ta razmjena emocija što je u glumačkom životu jako važno, ali i jako teško i zato skidam kapu svim glumcima. Svi članovi benda imaju neku ulogu u spotu. 

- Neki  su možda i krivo protumačili informaciju da ti je partner u spotu tvoj bivši učenik!

- Marku sam kratko predavala prije 12 godina. Sreli smo se prije dvije godine u Azimutu i lijepo popričali. Kada smo tražili mlađeg dečka da mi bude partner u spotu sjetila sam se njega.  Marko također voli film i ovo mu je bio izazov.  Bavio se full kontaktom. Bio je europski prvak i vrlo je talentiran. Nisam htjela da mi partner u spotu bude netko  mojih godina željeli smo i tu rušiti predrasude - kada takve scene snimaju  stariji muškarac i mlađa žena to je kao OK, a obrnuta situacija je čudna. Zašto bi to bilo tako?

 

- Mene taj spot  podsjeća na neke scene iz filma " Mostovi okruga Medisson"? Je li ti to bila namjera?

-Svaka sličnost je slučajna. Nismo znali što bismo radili na sceni pa mi je pao na pamet taj ples. Mislim da smo napravili dobar posao u tom spotu i to cijeli tim. U njemu glume svi članovi banda, iza kamere je bio Tomislav Dugandžić koji je zaista odličan snimatelj jer ima osjećaj za detalje i odlično je montirao spot.  Sa savjetima oko ponašanja na sceni i pred kamerama pomogla nam je naša glumica Orjana Kunčić, za šminku je zaslužan Rade Periša. Inače, moram se zahvaliti Jakovu  Biliću, ravnatelju HNK i cijeloj ekipi jer su nam izašli u susret i omogućili ta ovaj spot snimimo na kazališnim daskama.

-  Ti si jedna od rijetkih Šibenčanki  koja gradi vokalnu karijeru. Ne znamo zašto, ali za razliku od Splita pa i Zadra, na estradi  osim Sare Škugor nema Šibenčanki!

-Točno, ako ovo sve  zaživi  ući ću u povijest šibenske glazbe. Pada mi na pamet još jedan detalj - puno se priča  o šibenskoj Ulici Nikole  Nikole Tesle u kojoj su rođeni brojni poznati glazbenici, ali i ja sam rođena na početku Miminca pa će me možda to odrediti. Malo se šalim, ali ponosna sam što sam rođena upravu tu jer očito da ta Teslina imai neku kemiju kada je riječ o glazbi i glazbenicima. 

- Kakvi su vam daljnji planovi?

- Singl i spot su snimljeni i sada ćemo vidjeti kakav će život imati na nacionalnoj glazbenoj sceni. Za promociju je uglavnom zadužen Croatia Records. Pripremamo autorski CD, a želja nam je i da uskoro  napravimo jedna dobar koncert u Šibeniku, na otvorenom.

FOTO: Zrinka Magazin

 

 

Video

Iz kategorije: Glazba & Spektakli

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam