Priča o profesionalnom napretku Biserke Šmit, svojevrstan je mini američki san jer je ona u dvadesetak godina prešla put od sezonske kuharice, do nastavnice kuharstva u Turističko – ugostiteljskoj školi i Strukovnoj školi, koja sa svojim učenicima postiže sjajne rezultate na smotrama i natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu,a ono čime je zaslužila kandidaturu za Šibensku grandecu je upravo to što svojim radom i motivacijom učenika "pomiče granice" u lokalnom kulinarstvu,a njezini se učenici , nakon završene srednje škole zapošljavaju u elitnim restoranima, a neki su već i chefovi.
Medalje, odličja i priznanja donijela je sa svojim ambicioznim učenicima s državnih gastro natjecanja, međunarodnog natjecanje „Biser mora“, „Conpasta“ međunarodnog natjecanja u tjesteničarstvu, „Bura kupa “ koji se održava u Sinju, s trogirske „Bakalarijade“, opatijskog „Kamelija kupa“, AEHT-a (European Association of Hotel and Tourism Schools“), s gastro smotre održane u Komiži na otoku Visu, festivala kave i čokolade u Zagrebu, a tu su i projekti poput molekularne gastronomije, šibenskog zavajona, male gastro škole, plave ribe i sudjelovanje na manifestaciji „Okusi mediterana“. Prije nekoliko godina sa svojim je učenicima nastupila na „European Association of Hotel and Tourism Schools“ u Londonu bio je samo posljednji u nizu tih uspjeha. Zahvaljujući svom nemirnom duhu i želji da učenike motivira da budu u trendu, da upoznaju modernu kuhinju i njom ovladaju, postala je i promotoricom molekularne gastronomije kao jednog drugačijeg i neobičnog stila u gastronomiji koji se rjeđe koristi i manje je poznat široj javnosti i zahtijeva drugačije tehnološke postupke. Ona uspijeva svoje učenike zainteresirati ne samo za inovativne metode u kulinarstvu nego i rad izvan školskog programa pa oni više nego uspješno afirmiraju sebe, svoju školu i svoj zavičaj. Zahvaljujući tome Turističko – ugostiteljska škola i njeni učenici konstantno podižu razine kvalitete u gastronomiji i na taj način daju svoj doprinos brendiranju Šibeniku kao poželjnoj gastro destinaciji te popularizaciji kuharstva kao privlačnog i priznatog zanimanja.
-Rođena sam Šibenčanka. Odrasla sam u Kalelargi. Otac mi je bio iz Karlovca, a mama iz Prvić Šepurine. Pripadam takozvanoj Šuvarovskoj generaciji koju je zadesio onaj famozni socijalistički eksperiment zvan usmjereno obrazovanje. Iskreno govoreći, nakon drugog razreda srednje škole nisam baš znala kuda bih dalje. Otac mi je savjetovao da je najbolje da završim neki zanat. Poslušala sam ga i upisala se u kuhare u kombiniranom razredu kuhara i konobara. Nisam tada imala neku jasnu viziju što želim u životu raditi, a ni to školovanje nije baš bilo poticajno.
Tako počinje životna priča Biserke Šmit u kojoj mnogi mogu prepoznati vlastite adolescentske traume. Njoj se sudbina nasmiješila, ne u školi nego na ljetnoj praksi koju je imala u hotelu „Imperijal“ u Vodicama, gdje je šef kuhinje bio gospodin Liverić koji je kod nje probudio zanimanje za kuharstvo.
-Kod njega učenici koji su došli na praksu nisu samo gulili krumpire, čistili luk i prali suđe nego im je on dopuštao da sudjelujemo u pripremi jela. Tražio je da radimo s njegovim kuharima,da im pomažemo i da s njima surađujemo. To nas je jako motiviralo, a ja sam zahvaljujući njemu zavoljela kuharstvo. Ipak, kad sam 1982. godine maturirala još uvijek nisam znala što želim i kamo ću dalje pa sam godinu dana pauzirala. Nakratko sam se zaposlila kao sezonska kuharica u HTP-u „Primošten“, a onda sam našla posao u Centru za odgoj i obrazovanje na Šubićevcu i tamo ostala 21 godinu. Iako sam emotivno bila i ostala vezana za dragu i neposrednu djecu koja se tamo školuju, rad u kuhinji Centra nije me ispunjavao. Rad u Centru za odgoj i obrazovanje Šubićevac nije mogao zadovoljiti moje želje za kreativnim kuhanjem. Iako sam voljela moj kolektiv i učenike u centru, odlučila sam slijediti svoju želju za kreativnošću i napredovanjem pa sam upisala i završila viši stupanj kuharstva u Splitu Kroz taj period shvatila sam da svoj život zaista želim posvetiti kuharstvu, a svoje znanje i ljubav iz tog područja prenositi mladima. Da bih to postigla i da bih mogla raditi u školi, upisala sam i završila pedagošku grupu predmeta na Filozofskom fakultetu u Zadru, ispričala nam Biserka svoj životni put koji je obilježio jedan osmjeh sudbine, a odredila snaga volje.
Imala je sreću da je upravo tada bilo otvoreno radno mjesto nastavnika kuharstva u Turističko – ugostiteljskoj školi u Šibeniku pa joj se san brzo ostvario. Postala je nastavnica kuharstva i dobila priliku prenositi svoje znanje mladima. U početku je, priznaje, pred učenicima bila vrlo nesigurna.
-Bilo mi je teško. Kad se sada prisjetim tih dana čini mi se kako sam samu sebe bacila u vatru. Nisam dozvolila da me to pokolebala jer sam konačno radila ono što želim i bila ono što želim biti.
Nije joj trebalo puno vremena da stekne sigurnost, što u njenom slučaju nije značilo i rutinu, monotonu dnevnu kolotečinu. Naprotiv, stalno je proširivala svoje vidike, pratila što se zbiva u svijetu kuharstva i gastronomije, izučavala nove trendove i nove kuharske tehnike. Tako se upustila i u avanturu molekularne gastronomije. To je avangardni, revolucionaran kuharski trend, koji u svijetu postaje sredstvom izražavanja sve većeg broj vrhunskih kuharskih majstora, a kuhinje se pretvaraju u laboratorije u kojima se događaju prava kuharska čuda i čarolije.
-Sve to ispunjava me, a posebno sam sretna zbog toga što se mijenja odnos prema kuharstvu kao profesiji. Prije su se u usmjerenje kuhara upisivala djeca koja su imala loše ocijene pa im je to bio jedini izbor, a sada nam dolaze dobri i vrijedni učenici, djeca koja baš žele biti kuhari. Danas su mogućnosti školovanja i usavršavanja neusporedivo bolje nego u moje vrijeme. Hrvatsko školstvo jako je napredovalo, a u inozemstvu neke države učenicima daju čak i zajmove za školovanje i otvara mogućnosti da rade u vrhunskim restoranima. Žao mi je što u moje vrijeme toga nije bilo. Da se tada mogla studirati gastronomija, kao što je to slučaj danas, ja bih sigurno upisala taj fakultet, zaključuje Biserka Šmit naglašavajući da ipak nema za čim žaliti jer je ostvarila svoj san da svoje znanje i iskustvo prenosi mladima.Moja iskustva s djecom su dobra. Pratim rad svojih učenika i pokazujem im da uvažavam to što rade kao i njihovo mišljenje. Posebno mi je drago kada neke od njih motiviram da učine više nego što misle da mogu. Motivacija je ključ uspjeha. Zato nastojim djelovati poticajno i stvarati ugodno radno ozračje, zaključuje Biserka Šmit koja ne krije zadovoljstvo što je ušla u uži krug kandidatkinja za šibensku grandecu, zbog sebe, ali prvenstveno zbog toga da njezini učenici vide da se njihov rad prepoznaje i cijeni.
