Snježana Klarić, producentica na Županijskom radio Šibeniku, novinarka, volonterka, aktivistica, promotorica humanog i urbanog Šibenika i majka šestogodišnjeg Dina koji je sigurno bio na više kulturnih događanja od brojnih odraslih Šibenčana napravila je u proteklih 10 godina niz stvari koje su unijele živost i novu kvalitetu u javni život u Šibeniku, a sve gotovo neprimjetno, samozatajno, kakva je i kao osoba. Ona je jedna od kandidatkinja za izbor Šibenske grandece 2020. koja će biti proglašena 6. ožujka. Sve njezine aktivnosti i projekte počevši od potpore udruzi Š.U.M, Sajmića, LP Day - a, šibenskih Kuka dobrote, projekta posvećenog poznatom afričkom političaru i pjesniku Aimee Cesareu i njegovom prijateljstvu s Petrom Guberinom do postavljanja Knjižnice otvorenom na zidu Turističko - informativnog centra u Šibeniku , teško je nabrojati, a ona o svemu govori skromno kao da se sve to podrazumijeva da jedna mladu ženu i majku.
A sve je, kako kaže, počelo, uvjerenjem da pisanjem može promijeniti svijet. Brzo se, kada se zaposlila u jednoj šibenskoj medijskoj kući uvjerila da je to utopija, ali nije odustala već se okrenula aktivističkom volonterskom radu i pokretanju projekata koji uglavnom u duhovnom smislu obogaćuju život u Šibeniku i približavaju ga svijetu.
- Počelo mojom suradnjom sa Šibenskom udrugom mladih, Š.U.M., u kojoj su moji prijatelji Zvonka Bralić i Vladimir Juričin pokrenuli razne akcije, a ja sam samoj sebi dala zadatak da budem njihov glas u javnosti budući da sam radila u mediju. Kako je vrijeme prolazilo shvatila sam da imam dvije mogućnosti: ne raditi ništa po pitanju društvenih i kulturnih programa ili da poduzmem nešto pa sam se i uključila u organizaciju i provođenje određenih projekata", prisjeća se.
Jedan od prvih projekata bio je "Poljana JAM" događanje koje je obuhvatilo niz aktivnosti mladih ljudi od skejtanja do koncerata, ali i ukazalo gradskoj vlasti na njihove potrebe i interese. Potom se povezala s Radom Kristićem i Nikolicom Balvanom s Radio Šibenika pa su osmislili PMF - Proljetni muzički sajam u ŠIbeniku s cjelodnevnim zbivanjima na trgu ispred Oš Fausta Vrančića , od sajma knjiga i glazbene građe, doveli smo neke izdavačke kuće iz ostatka Hrvatske te iz Slovenija. Uslijedili su Long play day, Sajmić na kojem su svoje rukotvorine izložili i prodavali mladi,a li i oni malo stariji, a kasnije je postao sastavni dio poznate šibenske Adventure.
- Urbana scena u Šibeniku počela je tih godina cvjetati i dobila sam, i meni slični ljudi, priliku još bolje raditi nešto što smo do tada radili, ali i učiti i napredovati u nekim drugim stvarima. Long play day je bila i ostala inačica Svjetskog dana prodavaonice ploča – Record store day i Šibenik je bio prvi u Hrvatskoj koji je to počeo organizirati. Osim što smo bili prvi, bili smo i ostali originalni jer to radimo na otvorenom, bez prodavaonice ploča i glazbene građe CD-a i slično. Okupljamo ljude koji vole ploče i glazbu općenito, organiziramo sajam ploča i stripova, jer to nekako ide skupa, radimo glazbeni program, koncerte ujutro i navečer. Atmosfera bude super, jer se ispred Azimuta okupe generacije koje se vole prisjetiti glazbe dvadesetih, ali i mladi koji tu glazbu vole. U Udruzi "Fotopoetika" radimo puno toga, a izdvojila bih projekt "Šumski pjesnici" koji vodi predsjednica udruge, moja rodica, pisac i svjetska putnica Maja Klarić, a koja je prepoznata i na nacionalnoj razini. Meni je jedna od dražih projekata onaj koji provodimo u Šibeniku u spomen na Aimea Cesaria. Najprije smo, prije desetak godina u Šibeniku organizirali okrugli stol o njemu i njegovoj suradnji i prijateljstvu s Petrom Guberinom, njegovom boravku u Šibeniku i opčinjenosti Martinskoj koja ga je podsjetila na njegov rodni Martinik. Sada u sklopu manifestacije LjeTUj na Martinskoj, organiziramo program posvećen prijateljstvu šibenskog akademika Petra Guberine i frankofonog književnika i političara, Aimee Cesairea koji je upravo tijekom boravka u Šibeniku, tridesetih godina prošlog stoljeća počeo pisati poemu 'Povratak u zavičaj'. Ona je ubrzo nakon izlaska iz tiska postala himnom svih crnaca svijeta. 'Martinska, to je moj Martinik', kazao je Cesaire i time upisao Šibenik u povijest crnačkog pokreta. Fotopoetika je u suradnji s Francuskim veleposlanstvom u za prevođenje tog Cesaireovog djela s francuskog na hrvatski jezik. Ove godine smo u sklopu te manifestacije organizirali i čitanje poezije na brodu. Želim vjerovati i da su ti naši projekti barem djelomično doveli do toga da je prije nekoliko godina Grad Šibenik postavio spomen ploču na rodnu kuću Petra Guberine u Docu, čovjeka koji je zadužio cijeli svijet", priča Snježana.
Snježana Klarić pokazuje i empatiju prema siromašnima pa je "Fotopoetika" po uzoru na neke druge sredine postavile u šibenskom đardinu bila postavila tzv, kuke dobrote na kojima su oni koji su imali višak odjeće i nije im trebala ostavljali je za siromašne sugrađane. Zahvaljujući Snježani Klarić i udruzi Fotopoetika te potpori Grada Šibenika i TZ Grada Šibenika Šibenik je dobio Knjižnica na otvorenom u Šibeniku i postao dijelom svjetskog pokreta OpenDoor Library . Ona nosi markicu "Little Free Library" neprofitne organizacija koja inspirira milijune ljudi na čitanje, povezuje lokalnu zajednicu i potiče izmjenu knjiga po cijelom svijetu. Fotopoetika je uspjela u toj misiji i u Šibeniku jer ta knjižnica na otvorenom nikada nije prazna i u njoj se stalno izmjenjuju novi naslovi.
Snježana je poznata i po tomu da zbog svojih aktivnosti ne zanemaruje ulogu majke, a svog šestogodišnjeg Dina uključuje u sve što radi.
-"Moj sin je dio svih ovih priča. Kad sam se prije deset godina intenzivno uključila na više strana, odlučila sam dati sve od sebe. Godina 2014.-ta bila je bitna za sva događanja koja smo organizirali, a tada sam već imala sina. Imao je tri mjeseca kad smo organizirali prvi "Sajmić", dobro sam ga obukla i bili smo tu. Želim da moje dijete upija tu pozitivnu energiju i da sutra i on bude kreativan i u sebe siguran čovjek. Zapravo želim biti pozitivan primjer njemu", ističe Snježana koja je dugo imala svoj blok na portalu Missmama na kojem je s drugim majkama dijelila svoja iskustva i razmišljanja o majčinstvu.
Na pitanje kako je primila vijest o kandidaturi za Grandecu, iskreno je odgovorila.
"Bilo mi je isprva smiješno jer kad zamislite "Šibensku grandecu", onda sigurno ne vidite osobu u starkama! To su možda moje predrasude, ali mislim da sam premlada i da imam još toliko toga za napraviti. A sama ideja izbora ‘Šibenske grandece’ je super jer ženama treba poticaj i priznaje za ono što rade, a ne rade to zbog vlastitog priznanja nego zbog kvalitete života u okruženju u kojem žive", komentirala je na kraju ovog razgovora.
