Ponedjeljak, 24 Travanj 2017 15:08

Neistražena fotobaština ratnog reportera Federica Pattelinija:Prve fotografije šibenske kape

Napisala: 
Neistražena  fotobaština ratnog reportera Federica Pattelinija:Prve fotografije šibenske kape

 Muzej fotografije u talijanskom gradu Pavii čuva do sada nepoznate fotografije Šibenika i Perkovića iz 1941. godine. Snimio ih je talijanski ratni reporter Federico Pattelani, prateći ulazak talijanske fašističke vojske u Šibenik 15. travnja 1941. godine. Snimio je stotinjak dragocjenih dokumentarnih fotografija o Šibeniku i Šibenčanima na kojima je najzanimljiviji detalj – šibenska kapa. Te do sadanepoznate fotografije nastale prije šezdeset godina spadaju u kategoriju visokovrijednih dokumenata iz novije šibenske prošlosti.

Museo di Fotografia Contemporanea Pavia, colezione Cinisello Balsamo, Archivo Federico Pattelani - tako glasi adresa na kojoj se u okviru golemog fotografskog fundusa čuvaju fotografije talijanskog fotografa i začetnika moderne europske fotoreporterske profesije Federica Pattelanija, među kojima je i stotinjak dragocjenih fotografija iz ne tako davnog, nadasve zanimljivog, ali slabo izučenog dijela šibenske prošlosti. Te fotografije, snimljene tijekom kratke Pattelanijeve šetnje Šibenikom, pričaju nam duboku, slojevitu i dramatičnu priču o tome kakav je bio Šibenik i kako su Šibenčani (do)živjeli 15. travnja 1941. godine, dan kada je vojska fašističke Italije ušla u Šibenik i okupirala najstariji hrvatski grad.

 

Ratni izvjestitelj u turističkoj šetnji Šibenikom

Zapovjedništvo tadašnje talijanske vojske angažiralo je i fotografa koji treba ovjekovječiti te povijesne trenutke ulaska Zalijana u Šibenik 1941. godine. Tako u Šibenik stiže mladi, ali već iskusni, fotograf Federico Pattelani koji će nakon Drugog svjetskog rata postati jednim od najpoznatijih svjetskih fotoreportera i osnivač prve profesionalne fotoagencije te začetnik suvremene fotoreporterske profesije. Talijanski vojnici, svjedoče Pattelanijeve fotografije, dolaze u grad i ponašaju se kao obični putnici ili, u najboljem slučaju, kao netko tko dolazi raditi u nekom od šibenskih poduzeća ili u šibenskoj luci.
Pattelani bi trebao svjedočiti o velikoj vojnoj pobjedi Musolinijevih trupa, ali on u Šibeniku nema što snimiti, barem ne ono što se od njega kao ratnog izvjestitelja očekuje. U Šibeniku se ne događa ništa dramatično. Nema bune, nema oružanog otpora, ali... nema ni slavlja. Ljudi rade svoj posao, love ribu, plove, putuju, a talijanski se vojnici doimaju zbunjeno i ponašaju se sasvim nevojnički.
Pattelani, zapravo, nema što raditi pa šeće rivom poput nekog turista i snima seriju sasvim običnih fotografija. Ima vremena čak i za fotografiranje idiličnog zalaska sunca nad šibenskim zaljevom. Sudeći po onome što je snimio, u Šibeniku se zadržao sasvim kratko, možda ni punih sat vremena. Prošetao je rivom najdalje do katedrale. U Kalelargu, čini se, uopće nije zalazio, a zanimljivo je da nije smatrao potrebnim snimiti ni spomenik Nikoli Tommaseu pored kojega je morao proći i nije ga mogao previdjeti. Njegove su fotografije, gledajući ih iz pozicije onih koji su ga angažirali, dakle talijanske vojske i interesa fašista, sasvim bezvrijedne. Stječe se dojam da ih je Pattelani snimio tek da bi imao dokaz da je bio u Šibeniku i pravdao troškove putovanja.

 

Pattelani – autor najstarije kolor-fotografije Perkovića?

Na sličan način napravio je i seriju, za svoje poslodavce suvišnih, ali za nas dragocjenih dokumentarnih fotografija u Perkoviću. Tu je, čini se, imao više vremena nego u Šibeniku jer se onda kao i danas ondje presjedalo i čekalo na vlakove. Štoviše, u Perkoviću je morao čekati i pri dolasku u Šibenik i pri odlasku iz Šibenika. Zahvaljujući tome, ostavio je jedinstven dokumentarni trag o tome kako se u Perkoviću živjelo prije sedamdeset godina. Posebnom dragocjenošću mogu se smatrati njegove kolor-fotografije, možda prve slike u boji koje su ikada snimljene u Perkoviću!

 

Lažni šibenski težaci kod Ante Pavelića u Rimu?

Šibenik je pod vlast fašista pao šutke. Pattelani odlazi dalje. Točnije, vraća se u Rim i tamo stiže na vrijeme da bi snimio poglavnika NDH Antu Pavelića u trenucima dok potpisuje ugovor o predaji Dalmacije, Istre i Hrvatskog primorja Italiji. On ima pristup u Pavelićeve urede pred kojima susreće zanimljive ljude koji su došli podržati Poglavnika NDH ili barem biti dio nekakvog folklora oko njega. Neobična je, pa i bizarna, pojava osoba u narodnim nošnjama za koju se u potpisima pod fotografijama tvrdi da je riječ o šibenskim težacima koji su s Pavelićem došli u Rim.

 

Dragocjeno fotografsko svjedočanstvo o šibenskoj kapi

Pattelanijeve fotografije koje je snimio u Šibeniku 15. travnja 1941. godine nisu do sada objavljivane što je i razumljivo jer za fašiste i Mussolinija nisu imale nikakvu promidžbenu vrijednost. Ta na njima su miran, napola uspavan grad i ljudi koji se spokojno ponašaju kao da se baš ništa ne događa! Ništa dramatično. Nigdje ni traga nekakvom negodovanju, prosvjedima ili otporu. No, je li bilo baš tako? Pattelani to nije mogao znati, ali on je svojim fotoaparatom zabilježio trenutke koji su postali dijelom šibenskog ponosa i ostavile dubok trag u kolektivnoj svijesti Šibenčana. On je, i ne znajući što snima, ovjekovječio Šibenčane sa šibenskim kapama na glavama! Šibenska je kapa u tim trenucima bila jedini mogući izraz neslaganja, sredstvo prosvjeda i oružje kojim se Šibenik branio.
Ta je epizoda dobro poznata u šibenskim analima. O Šibenčanima koji su svojom kapom poručivali okupatorima: -Ne, niste nas pokorili. Mi smo Hrvati, Šibenik je hrvatski grad i nikada neće biti talijanski! svjedočili su mnogi suvremenici. Postoji i dosta zapisa o tome, no sada se pojavljuju i autentične fotografije. Osobito je znakovita jedna na kojoj zbunjenom talijanskom vojniku na ruci nemarno visi puška, na glavi mu je nakrivljena kapa kao da se samo trenutak ranije počešao po čelu pitajući se: -Što se ovdje zbiva, što ja ovdje radim?, a iza njega mirnim, sigurnim korakom prolazi Šibenčanin sa šibenskom kapom na glavi.

 

Fotografska baština koja vapi za izučavanjem

Pattelanijevu fotografsku ostavštinu iz Šibenika, Splita, Dubrovnika, Sinja, iz Like, Zagreba i mnogih drugih hrvatskih gradova, čini se, još nitko iz Hrvatske nije proučio pa ni sudjelovao u njenom sređivanju, datiranju i ubiciranju fotografija. Naime, neke slike nisu točno označene. Postoje i slike uz koje stoji da su snimljene u Šibeniku, a zapravo su snimljene u Vrhovinama, Splitu, Dubrovniku, pa i Jajcu. Čini se da je autore potpisa ili samog Pattelanija zbunjivala sličnost ličkih, bosanskih, šibenskih i dalmatinskih veduta i nošnji. Zamjenu Šibenika Splitom i obratno mogla je izazvati i pojava osoba sa šibenskim kapama na glavama na splitskoj željezničkoj stanici. No, sve su to sitnice koje nimalo ne umanjuju dokumentarnu vrijednost Pattelanijevih fotografija.
 

Objavljeno u Volim Šibenik
Više u ovoj kategoriji:

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!