Šibenski mesarski radnici i mesarski pomoćnici složnim i odlučnim štrajkom izborili su veće plaće, plaćeni rad u klaonici, osmosatno radno vrijeme i neradnu nedjelju. Bilo je to na današnji dan 30. travnja 1939. godine.
Od toga dana u Šibeniku nedjeljom više nije radila ni jedna mesnica, a radnici zaposleni kod mesara kao i mesarski pomoćnici radili su 8 sati dnevno, a za svaki prekovremeni sat imali su pravo na 50 posto veću plaću s tim da poslodavac smije zadržati radnika na poslu najduže dva sata dnevno preko propisanog radnog vremena. Rad u klaonicama plaćao se posebno, a mesarski radnici dobili su i pravo na pauzu od pola sata u vrijeme kada u mesnici nema kupaca.
Šibenčani su odahnuli jer su sporovi između vlasnika mesnica i mesarskih radnika trajali još od 1937. godine, a zbog učestalih i dugih štrajkova krajem 1938. i u prvim mjesecima 1939. godine bili su, kako stoji u izvještajima "gladni i pregladni mesa bez kojeg ne mogu jer im riba i zelen nisu pri srcu".
Mesari su od 30. travnja 1939. godine imali plaću 5 dinara po satu. Prava koja su izborili štrajkom i uz pomoć Hrvatskog radničkog saveza bila su im zajamčena kolektivnim ugovorom. Njihov uspjeh izazvao je zavist kod njihovih kolega po zanatu u Zadru i Splitu, a u Šibeniku je bilo skeptičnih. Smatralo se da "takav luksuzni ugovor" neće potrajati dulje od dvije godine. Donekle su bili u pravu jer je dvije godine kasnije počeo Drugi svjetski rat.
