Kupola katedrale svetog Jakova ponovno je nakon osamnaest godina okovana skelama koje su oči spomendana Svih svetih postavili radnici vodičke tvrtke Keran Company. To je dobra vijest jer znači da se o katedrali kao jednim od najvrjednijih spomenika umjetnosti i graditeljstva kojeg Hrvatska ima, kulturnom dobru čovječanstva pod zaštitom UNESCO-a i, duhovnom središtu šibenske biskupije i baštini po kojoj se Šibenik poznaje i prepoznaje, vodi briga, da je se štiti, čuva i obnavlja.
Na kupoli katedrale zadnji puta se radilo od 23. kolovoza 1996. do 14. ožujka 1997. godine kada su sanirane posljedice udara topničkih projektila kojima je tijekom bitke za Šibenik 18. rujna 1991. godine gađala bivša JNA. Kao što je poznato udar neprijatelja na katedralu nije bio slučajan. Riječ je o namjernom udaru koji na žalost nikada nije okvalificiran kao zločin kulturocida. Kupolu su tada pogodila četiri topnička projektila. Ne bi trebalo biti zaboravljeno da je neprijatelj katedralu razornim minobacačkim projektilima gađao i 17. rujna 1992. godine kada je oštećeno njeno sjeverno pročelje.
Održavanje kupole i krova katedrale stalni su poslovi još od njene izgradnje. S tom elegantnom konstrukcijom uvijek je bilo problema. Prvi radovi na njenoj sanaciji zato što je prokišnjavala bili su poduzeti već 1562. godine, dakle samo 26 godina nakon što je izgrađena i posvećena. Novi zahvati bili su neophodni 1797. pa 1828. godine, ali ni to nije bilo dovoljno pa je kupola od 1852. do 1854. godine bila sustavno obnavljana. Tada je zamijenjen veći dio njene konstrukcije. Na katedrali se radilo od 1947. do 1949. godine kada je obnovljen njen prezbiterij koji je bio oštećen u bombardiranjima Šibenika 1943. i 1944. godine, a 1961. godine radilo se na statičkoj sanaciji katedrale i izmjeni željeznih zatega. Radovi poduzeti nakon Drugog svjetskog rata koji su bili dobro osmišljeni i obimni nikada nisu dovršeni.
Nakon osamostaljenja Hrvatske na šibenskoj se katedrali stalno radi, a u tijeku su do sada najobimniji radovi na njenom održavanju, čišćenju i sanaciji ugroženih dijelova.
Radovima su prethodila obimna istraživanja koja je 2012. godine proveo Hrvatski restauratorski zavod, izrada kompleksne dokumentacije i probni konzervatorsko-restauratorski radovi na kamenoj plastici u unutrašnjosti prezbiterija i glavne apside. Prema planu koji je tada izrađen bilo je predviđeno da će radovi trajati sedam godina te da će obnova obuhvatiti cjelokupno unutrašnje kameno oplošje i kameni inventar katedrale.
To što se sada radi na katedrali u naravi je kompleksni interdisciplinarni stručno – znanstveni projekt u kojem sudjeluju konzervatori - restauratori specijalizirani za kamenu plastiku, geolozi, kemičari, arhitekti i povjesničari umjetnosti iz Restauratorskog odjela Split, Prirodoslovnog laboratorija, Odjela za graditeljsko naslijeđe i Informacijsko - dokumentacijskog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda te brojni vanjski suradnici.
Početkom 2013. godine započela je prva faza konzervatorsko - restauratorskih radova na unutrašnjem dijelu glavne apside s polukupolom te sjevernom i južnom pregradnom zidu svetišta. Laserski se čiste kamen i pozlate, novim se elementima zamjenjuju oštećeni kameni blokovi na sjevernom pregradnom zidu, a obnavljaju se i reljefi prema povijesnim izvornicima. prošle su godine obnovljeni unutrašnjosti apside i svetišta, uključujući i glavni oltar Majke od Suza.
Konzervatorsko - restauratorske radove nadzire Konzervatorski odjel u Šibeniku i Vijeće za kulturna dobra, a financiraju ih Ministarstvo kulture i Šibenska biskupija. Procjenjuje se da će radovi na katedrali trajati najmanje pet godina.
