„Oluja je kraj rata, tu su nastali temelji moderne, demokratske Hrvatske, na tim temeljima smo izgradili demokraciju u kojoj svi imaju jednaka prava i jednake obaveze prema svojoj državi“, kazao je danas novinarima na svečanosti u Kninu Ante Gotovina, zapovjednik snaga koje su u Oluji oslobodile Knin. Operacija Oluja se s pravom drži jednim od simbola Domovinskog rata. Ona je nesumnjivo najpoznatija operacija Hrvatske vojske i simbolični znamen kraja rata i oslobođenja Hrvatske.
Prije 20 godina, 4. kolovoza 1995 u pet sati ujutro započela je akcija Hrvatske vojske i policije „Oluja“ u kojoj je u 84 sata uspostavljena kontrola hrvatskih vlasti nad širokim područjima Korduna, Banije, Like i dalmatinskog zaleđa koje su do tada kroz četiri nepune godine pod kontrolom imale snage samoproglašene „Republike Srpske Krajine.“ Omogućen je povratak za oko 120.000 Hrvata prognanih 1991. iz tih dijelova Hrvatske, a spriječena je i akcija vojske bosanskih Srba potpomognute postrojbama samoproglašene „RSK“ da zauzmu Bihać i nad tamošnjim nesrpskim stanovništvom ponove srebrenički scenarij, samo u višestruko većim razmjerima. Drugog dana akcije „Oluja“, 5. kolovoza 1995, vojnici 3. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske ušli su u Knin, glavni grad samoproglašene „RSK“ i otada se taj datum u Hrvatskoj obilježava kao državni praznik – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. U završnoj oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj akciji Domovinskog rata, koja je pod nazivom Oluja kao najveća vojna operacija u povijesti moderne hrvatske države počela prije 20 godina, oslobođeno je preko 10.000 četvornih kilometara područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu koja su četiri godine bila pod okupacijom pobunjenih Srba, a omogućene su i oslobodilačke akcije u susjednoj Bosni i Hercegovini.
KRONOLOGIJA I ZNAČAJ OLUJE
Prema podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Hrvatska vojska i specijalne policijske jedinice krenule su 4. kolovoza 1995. u 5 sati u napad duž crte od Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku, na bojišnici dugoj više od 630 kilometara. Hrvatske snage u istočnoj Slavoniji i južnoj Dalmaciji stavljene su u stanje pripravnosti radi mogućeg napada Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine.
Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske (HV) oslobodili Knin. Zbog njegova strateškog i simboličkog značaja, dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja. U sljedećim danima hrvatske snage zaposjele su državnu granicu, osigurale je i krenule u pretres oslobođenog prostora sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna.
Istodobno, operacijom Oluja hrvatske snage omogućile su Armiji Bosne i Hercegovine da razbije srpsku opsadu Bihaća, čime je spriječena nova humanitarna katastrofa u Bosni i Hercegovini i zločin poput genocida u Srebrenici, gdje su u srpnju 1995. pripadnici srpskih postrojbi, pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića, ubili više od 7.000 Bošnjaka.
Uz državni vrh pod vodstvom predsjednika Republike Franje Tuđmana operacijom je upravljao načelnik Glavnog stožera HV-a general Zvonimir Červenko. Zbornim područjima zahvaćenima akcijom zapovijedali su generali Ante Gotovina, Petar Stipetić, Miljenko Crnjac, Luka Džanko i Mirko Norac, dok je specijalnu policiju vodio general Mladen Markač. U hrvatskim snagama bilo je ukupno oko 200 tisuća ljudi.
U dokumentu Kronologija Domovinskog rata koju je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata objavio na svojoj internetskoj stranici stoji da su svjetski državnici, posebice dužnosnici SAD-a, uglavnom pokazali razumijevanje za provedenu operaciju.
"Između ostalog, rekli su da je 'Hrvatska ostavila dovoljno vremena međunarodnoj zajednici da sukob razriješi pregovorima, a da su oni propali zbog beskompromisnoga stajališta krajinskih Srba'. Uoči napada, hrvatskim vojnicima izdana je stroga zapovijed o zaštiti civila i civilnih te osobito vjerskih (pravoslavnih) objekata, a tijekom akcije u javnim medijima neprestano je ponavljan poziv predsjednika RH hrvatskim građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zajamčena sva građanska prava. Ipak, najveći dio Srba iz samoproglašene 'Krajine' u Hrvatskoj, na zahtjev svog političkog i vojnog vodstva, napustio je Hrvatsku. Zapovijed o evakuaciji Srba iz tzv. Krajine potpisao je srpski general Mile Mrkšić; isto je potpisao i Milan Martić, predsjednik 'Krajine'. Predstavnici UN-a i američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith potvrdili su da su srpski civili napustili područje tzv. Krajine prije dolaska HV-a", stoji u Kronologiji.
Centar navodi da je u operaciji "poginulo 196 pripadnika hrvatskih Oružanih snaga, najmanje 1100 je ranjeno, a 15 ih je nestalo" dok su gubici na drugoj strani bili "nekoliko puta veći".
Ističu i da su u razdoblju nakon završetka operacije zabilježena "kriminalna djela osvete ili ubojstva iz koristoljublja nad pojedinim Srbima te paljenje napuštenih kuća hrvatskih građana srpske nacionalnosti". Prema izvještaju Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava tijekom i nakon operacije Oluja ubijeno je 667 civila.
Osim hrvatskih sudova zločine iz Oluje rasvjetljavao je i Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije sa sjedištem u Haagu.
U studenom 2012. žalbeno vijeće Haškog suda donijelo je oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču nakon što je sud odbacio zaključke raspravnog vijeća prema kojima su Gotovina i Markač sudjelovali u "udruženom zločinačkom pothvatu", kao i optužbe za prekomjerno granatiranje Knina, Gračaca, Obrovca i Benkovca, a sud je Gotovinu i Markača oslobodio i zapovjedne odgovornosti, kako je objavio RTL.
KONTROVERZE
Akcija „Oluja“ praćena je kontroverzama. Oko 150.000 hrvatskih Srba izbjeglo je tih dana pred Hrvatskom vojskom, u tjednima nakon „Oluje“ stradao je velik broj srpskih civila koji su ostali u svojim domovima, a zabilježeno je i uništavanje i pljačka imovine izbjeglih Srba.
Za odlazak Srba hrvatski izvori navode da se radilo o organiziranom odlasku naređenom od strane vlasti samoproglašene „RSK“. Srpska strana govori o etničkom čišćenju. Oslobađajuća haška presuda u slučaju Gotovina – Markač ne daje za pravo tezi o etničkom čišćenju.
FOTO: Stanko Ferić
