Đani Varljen iz Matulja kraj Rijeke od 2012. godine vozi za Auto karting kluba Šibenik i trenutno je jedini njihov natjecatelj. Neprikosnoveni je prvak Hrvatske u kategoriji A 2000 kubika i jedna od najboljih u Europi. Lani je postavio rekord Skradinske staze, a jednakom se uspjehu nada i ove godine. Pobjeđivao i na zadnje tri trke u Europi Najveći konkurent mu je Slovenac Aleš Prek koji je, kao i on, 25 godina u tom sportu.
Kako ste se našli u AKK Šibenik?
Ja sam 2010. bio prvak države, u to se vrijeme slagala ekipa AKK Šibenik. Boris Belamarić je želio dobiti najbolje vozače i jaku ekipu. Pozvao me i ja sam pristao. Na žalost, sada sam ostao jedini jer se ekipa raspala, vjerojatno zbog financijskih razloga jer nema sponzora, a izgleda ni potrebne potpore Grada i Županija. Gdje se natječemo mi ne ciljamo na to da uzmemo prvenstvo. Zanimaju nas samo rekordi, a gdje god dođemo postavljamo rekord staze.
Kako Vam to uspijeva?
Pa uz dobar tim i jake pripreme rezultat ne izostaje. Za te rezultate kojima težimo bitna je dobra priprema, ali i da ste financijski osigurani?
To sigurno danas nije lako?
Pa imamo nešto sponzora, ali u tome velik ulogu igra moja supruga koja radi kao menadžerica od 8 ujutro do 10 navečer. Vidimo da imamo dobre rezultate i da smo u vrhu pa se takav isplati. Najviše se pripremamo na Grobniku koji na je najbliži, ali blizu su nam Trst i Venecija pa sam često i na njihovim stazama.
Automobilizam je u svijetu atraktivan i prvaci puno zarađuju. Kakva je situacija kod nas?
Kod nas to nije niti približno tako. U Hrvatskoj sada ne zarađuje od automobilizma nitko. Zadnji koji je nešto uspio zaraditi bio je Niko Pulić. Živimo od sponzora i dobre volje.
Vaša Honda Civic Type R se i ne prepoznaje od brojnih loga sponzora koji su na nju utisnuti?
A tako mora biti. Ovu je Hondu vozio svjetski prvak Tom Christensen, a mi smo je kupili u Italiji i Rađen je isključivo za utrke. Vrijedi 60 000 eura plus oprema koju stalno vučemo na utrke da bismo je pokrenuli. To je vrlo skupa igrača. Samo za gume po utrci potrošimo tisuću i pol eura.
Kakva je staza Skradin?
Vrlo je zahtjevna i specifična jer je brza. Ima tri jako brza pravca, a donji dio, ovaj uz more je jako rizičan i opasan. Tu se događa najviše nesreća. Mi s manjim autima moramo puno riskirati na tom dijelu da bismo napravili dobar rezultat jer oni koji imaju turbo aute u prednosti na gornjim dijelovima staze. Ja se ne natječem u najjačoj klasi, vozim manju klasu, ali sam uvijek međi prvih pet generalno.
Odakle ljubav prema automobilizmu?
Ja sam iz Matulja. Kod nas nitko ne zna što je košarka, nogomet ili vaterpolo. Postoje samo auto i moto utrke. Prva je bila još 1904. Tako se u Matuljima 100 godina voze samo utrke. Imamo brojne prvake.
Radite i s djecom i mladima i širite im ljubav prema automobilizmu?
Imamo karting stazu u centru Rijeke i karting školu. Kroz nju je prošlo do sada oko 100 djece koju smo željeli zaraziti utrkama. Dvadeset ih se trenutno natječe na različitim utrkama u Hrvatskoj.
Onda vam je poznat i naše „čudo od djeteta“, Franko Škugor!
Naravno. Franko je odličan i svaka čast i njemu i njegovom tati na upornosti i uspješnosti.
Ostajete li i dalje u AKK Šibenik?
Naravo. Dajem punu potporu predsjedniku Borisu Belamariću. U fazi smo slaganja novog tima, još jačeg nego prije, ali pomno biramo ljude s kojima ćemo raditi. Boris je odličan i kraj njega ne možete ni na što gledati mračno.
