Srijeda, 30 Studeni 2016 14:07

Gastro prošlost:Drugi svjetski rat uz lešaduru i pečenku od ukradenih debelih tukaca

Napisala: 
Gastro prošlost:Drugi svjetski rat uz lešaduru i pečenku od ukradenih debelih tukaca

Hitler je u srpnju 1941. godine napao Rusiju. Europa se davi u moru smrti i krvi. Kraljevine Jugoslavije skoro se više nitko i ne sjeća. Fašistička Italija već je više od pola godine okupator u Dalmaciji. Šibenčani su izvrgnuti nemilosrdnoj talijanizaciji i progonimafašista.Osnovan je koncentracijski logor na Molatu. Talijani ukidaju sportska društva, znanstvene, obrazovne i kulturne ustanove i sve ostalo što bi moglo očuvati hrvatski duh. U Šibeniku stoluje fašistički prijeki sud koji po kratkom postupku osuđuje na smrt tisuće ljudi...
U takvim okolnostimašibenski su redarstvenici uhitili, zatvorili i pred sud izveli Marka Jakovljevića Vlajca zato što je Mati S. i Vinku. M iz Varoša ukrao osam tukaca od kojih je svaki bio težak barem sedan kili.


Šibenčani nemaju prasaca pa prijateljima daruju tukce

 

Sa suđenja kradljivcu tukaca rečenom Vlajcu, djelomično je sačuvan zanimljivdokument u kojem piše otprilike ovako:
U Šibeniku se uvelike njeguje prijateljstvo, a prijatelji se o svetkovinama i prigodama međusobno daruju. Kako u Šibeniku nema dovoljno prasaca, napose odojaka, prijatelji si daruju dobro ugojene tukce koji uz dobru njegu od par mjeseci znadu doseći i sedam kilograma težine. Na tu težinu dotjerali su svoje tukce, sve u svemu osam komada, prijatelji Mate S. i Vinko M. sretni i zadovoljni što će svoje prijatelje moći, kada dođe Božić, obradovati tim tukcima. No umjesto sreće, eto tuge. Jednog jutra nigdje tukaca nema. Netko ih je ukrao i to svih osam. Odmah su digli uzbunu, a redarstvo se dalo u potragu.

 

Prepoznavanje tukaca

 

Redarstvenici nisu imali težak posao jer su znali tko bi mogao ukrasti tukce. Odmah su pošli k Marku Jakovljeviću rečenom Vlajcu koji im je otprije bio poznat kao tat odan sličnim manipulacijama, a više tome kao ljubitelj tukaca. Vlajac je odmah i to skrušeno priznao redarstvenicima da je on digao tukce koji su bili tako masni da se nije mogao othrvati napasti. On je pet tukaca prodao, a tri je zadržao za sebe. Ta tri su bila živa i zdrava pa su dva od njih vraćena Mati, a jedan Vinku, ali tek kada su ih prepoznali i dokazali da ih je Vlajac baš od njih ukrao. Redarstvenici su doveli njih dvojicu na mjesto gdje je Vlajac čuvao ukradene tukce, a tamo ih je bilo skoro cijelo jato. Pustili su Matu i Vinka da zazovu tukce kako su ih inače zazivali. Kada su dva prišla Mati, jedan Vinku, a ostali se nisu odazivali, znali su da su to njihovi tukci pa su im dali da ih odnesu kući

 

Kad se mast iz sočnog tukca cijedi niz bradu sve do pupka

 

Marko Jakovljević rečeni Vlajac bio je uhićen i zatvoren, a kada mu se sudilo, na sud su došli svi oštećeni Šibenčani kojima je Vlajac digao masne tukce. Mate S. i Vinko M. su izjavili pred sudom da su oštećeni za pet tukaca koje su naumili darovati prijateljima kako bi ih oni po starom šibenskom običaju ispekli na ražnju napunjene pancetom. Spominjanje pancete izazvalo je posebnu pozornost suca. Njega je, naravno, zanimalo odakle Matinim i Vinkovim prijateljima u ta teška ratna vremena panceta, a oni su opisivali kako je tukac za prste polizat kad se iz njega cijedi mast od otopljene pancete pa mu koža bude zlatna, a meso tako sočno da se mast niz bradu cijedi do pupka.

 

Juha od tučjeg vrata, želuca, krila, srca, nogu, guzice i loja

 

Na sudu su se kao svjedoci, ali i kao optuženi, našlijedan težak iz Varoša i šibenski gostioničar čije ime nije spomenuto. Kako su prošli na sudu zato što su tukce, dakle hranu, kupovali na crno, ne znamo, jer taj dio spisa nije sačuvan. No, znamo da je težak iz Varoša kupio jednog debelog tukca za 70 dinara što je bilo u pola cijene. Težak je izjavio da nije sumnjao da je tukac ukraden, da ga je pošteno platio pred svjedocima i da ga je namjeravao hraniti kukuruzom sve do dva dana prije Božića kako bi se još ugojio. Sudac ga nije pitao zašto je naumio još gojiti tukca nego odakle mu kukuruz. Težak je izbjegavao izravno odgovoriti pa je naširoko objašnjavao kako su on i njegova žena htjeli pola tukca ispeći ispod peke, a pola usoliti i staviti na dim iznad komina, ne bi li im suhe tučetine doteklo do Uskrsa. Od vrata, želuca, krila, srca, nogu, guzice i loja, čim su zaklali tukca, skuhali su juhu. U juhu sustavili kuhanog orza umjesto pašte, jer nisu imali brašna za napraviti paštu. Kazali su da je juha od tukca najbolja ako se tukac kuha dugo na špakeru s karotom, kapulom i lukom, a da ozgo bude barem prst maslinova ulja da juha ne ispari. Težakova žena kazala je da ona najviše voli lešu tučju guzicu i vrat, težak da su njemu najviše po volji meki želudac i lešo srce, a da im je pokojna baba, počivala u miru, povr svega najviše guštala u nogama i krilima, ali samo vrhovima, jerbo joj je drugo bilo stupasto. 


Pečenje tuke pod fetama bilog od pršuta

 

Gostioničar čije ime ne znamo, iskreno je priznao su mu tukci, kada ih je k njemu žive donio Vlajac, bili sumnjivi, ali da je pao u iskušenje kada je vidio kako su okrugli i masni pa je za 200 dinara, jer više nije imao, kupio četiri. Dva je odmah zaklao, isjekao na komade i ispekao u špakeru s krumpirima. Tukce je pekao tako (ovo je pravo otkriće!)da je komade tučjeg mesa pokrio ko dlan velikima i prst debelim fetama bilog od pršuta. Kad se bilo od pršuta ocijedilo i ispeklo, a tukci popili gušte iz njega, skinuli su ga s mesa i onako vrućeg guštali s kruvom i kapulomda ne bi skapali dok tukci budu pečeni. Pečenom tučetinom gostioničar je počastio svoje vjerne abonente, a to su bili profesori iz gimnazije, učitelji iz muzičke škole, likari i odvjetnici. Neki od njih su se pojavili na sudu kao svjedoci i potvrdili da nikada u životu nisu dobili tako velike, tako dobro pečene i tako slasno masne tučevine kao kod svog gostioničara.


 

 

 

Mast od sala iz tučje guzice za na kruv namazat

 

Obradovan povoljnom cijenom i prilikom da s dva preostala tukca dobro zaradi, gostioničar je bio široke ruke pa je tučje iznutrice dao svojoj služinčadi da se osladi, a dopao ih je i pokoji komad pečene tučetine jer počašćena gospoda nisu mogla sve pojesti koliko je toga bilo. Isto je tako gostioničar priznao da je većinu sala iz tučje guzice otopio za mast za na kruv namazat i frigat kad se friga, a da je po šake ostavio za namazat kožne postole da mu u njih ne ulazi kiša i ne moči bičve.
Kako je sud kaznio kradljivca tukaca Marka Jakovljevića Vlajca, ne znamo, ali znamo da je on pred sudom izrazio žaljenje što se nije omastio barem bokunićem tučjeg pečenja prije nego ode u mrak na kruv i vodu.
 

Objavljeno u Nostalgija
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!