Datum objave: 31. Ožujak 2012

Roman Jele Godlar uvršen u Antologiju hrvatske židovske književnosti

Diana Ferić
Diana Ferić

Kada su joj ovog ljeta u Knjižari Matica u Šibeniku i turisti, kao književnici, stisnuli ruku u znak priznanja za njezin rad Jela Godlar nije niti slutila da će se ulomak iz njezinog romana "Limenke i ciklame" naći i u jednom inozemnom izdanju. Riječ je o Antologiji hrvatske židovske književnosti u koju je uvrštena, a o čemu ju je ovih dana izvjestio autor Josef Godet. Riječ je o izdanju u kojem su objavljeni tesktovi koji pripadaju hrvatskoj književnosti, a njihovi autori su ili židovskog podrijetla ili su pisali o židovskoj tematici.Tako su se u toj antologiji, uz ulomak iz romana Jele Godlar, našla i djela Ksavera Šandora Gjalskog, Miroslava Krleže, Nedjeljka Fabria, Ivana Aralice, Zore Dirbarch, Miljenka Jergovića, Daše Drndić, Zorana Ferića...
Jela Godlar, supruga poznatog hrvatskog književnika Ive Brešana i majka redatelja Vinka Brešana, "šibenska nevista" ne krije da je ugodno iznenađena što se našla u toj antologiji, najviše zbog toga što se na taj način glas o hrvatskim autorima  širi i u inozemstvu, izvan granica Hrvatske. Rođena je 6. ožujka 1936. u Slavonskom Brodu i po jednom djedu je Židovka. Završila Filozofski fakultet u Zagrebu. Radila je kao profesorica hrvatskog i engleskog jezika na šibenskoj gimnaziji. Od 1994. godine u Šibeniku vodi projekt „Šibenik – metropola mladih“; od 1994. Živi i radi u Šibeniku.Objavila je:
- Limenke i ciklame; roman; Gradska knjižnica Šibenik, Split 1992.
- Helka Stapp i njene sanje; roman; Gradska knjižnica Šibenik
- Helkin rat i mir; roman, Gradska knjižnica Šibenik, 2000.
- Sara; roman, Rijeka, 2001.
- Zadnje pismo; pripovijest, časopis Novi Kamov, Rijeka 2002.
- Proza; sabrani romani i pripovijest Zadnje pismo, Gradska
knjižnica I.G.Kovačić, Karlovac, 2003.
- Uljez; pripovijetka, časopis Novi Omanut, Zagreb, 2004

"Osim stilskih i kompozicijskih vrijednosti njezine proze, koje su neprijeporne, bitnom odlikom literature Jele Godlar možemo smatrati evidentan autobiografski karakter tih romana i pripovijesti. Rođena 1936. u Slavonskom Brodu kao dijete gimnazijskih profesora hrvatskoga jezika, autorica je rat provela bez roditelja, koji su završili u ustaškim logorima (otac se nikad nije ni vratio, a majka je preživjela ratna stradanja), slijedi odrastanje u novim okolnostima, studij anglistike u Zagrebu, mladenačke ljubavi, brak u Šibeniku...
Cijela jedna epoha dokumentirana je u prozi Jele Godlar sa subjektivnoga motrišta djevojčice, djevojke i žene koja je i svjedokinja i sudionica svih tih prijelomnih događanja. Autorica je apsolutno nesklona idealiziranju tzv. socijalističkog razdoblja, nju politička dimenzija stvarnosti uostalom previše i ne zanima, više je okrenuta osobnom, intimnom doživljavanju svijeta oko nje i u njoj samoj, introspekciji, odnosima s bliskim osobama, ocem, majkom, sestrama, mužem, šibenskim dobrim staricama, ridikulima, kazalištu, i sve tako redom. No, u jednome je ona jasna, jednoznačna i nenametljivo ustrajna: u oslikavanju zločinačkoga karaktera ustaškog režima, onog poretka zla koji bi neki u našim danima rehabilitirali, prikazujući ga, zajeno s logorskim zapovjednikom iz autoričine dokumentarne fikcije Zadnje pismo, kao »zakonitu državu«, u kojoj se organi vlasti »strogo pridržavaju zakona i propisa« (str. 432). U tom smislu proza Jele Godlar može se čitati i u ključu optužujućega svjedočenja.
Naravski, to je samo jedna (bitna, ali ne i jedina, pa ni najbitnija) dimenzija književnoga stvaralaštva Jele Godlar. Njezina proza je višedimenzionalna, slojevita, bogata značenjima i nijansama. Ukratko: riječ je o literaturi od neprolazne vrijednosti, koja zaslužuje adekvatno vrednovanje i pozornost naše kulturne javnosti." ,napisao je  Zvonko Šundov o objavljenim djelima Jele Brešan
 

Iz kategorije: Kultura