Ljepota Šibenčanki prkosi vremenu. Šibenik je po ljepoti svojih djevojaka i dama bio (pre)poznat od davnina. To nije mogao previdjeti ni Juraj Dalmatinac kada je u 15. stoljeću u kamenu klesao portrete koji ukrašavaju friz apside katedrale sv. Jakova. On je u kamenu ovjekovječio svoje suvremenike, između ostaloga i Šibenčanke i Šibenčane koje je svakodnevno susretao po šibenskim kalama. Među svim tim likovima, s lijeve i desne strane sedamnaeste glave na drugoj apsidi, doslovno svijetle portrete dviju prelijepih Šibenčanki. Ta sedamnaesta glava navodno je portret burgundskog vojvode Filipa Dobrog, a tko su lijepe žene uz njega ne možemo ni pretpostaviti. O njima nema nikakvih pisanih tragova u šibenskoj povijesti pa ne znamo ni kako su se zvale ni čijeg su roda, pa ni čime su zaslužile čast da im se portret nađe na apsidi katedrale. No, to i nije toliko važno u usporedbi sa spoznajom da bi one sa svojim finim crtama lica, izražajnim očima, čulnim usnama i profinjenim frizurama i danas bile jednako atraktivne ljepotice kao što su to bile prije pola milenija.
O Šibenčankama i njihovoj ljepoti pisali su putopisci, putnici i novinari krajem 19. i početkom 20. stoljeća, ali nisu spominjali imena djevojaka i žena čiju su ljepotu i eleganciju opisivali. Šibenske ljepotice izlaze iz anonimnosti tek dvadesetih godina 20. stoljeća kada su postali popularni izbori ljepote. U jednom trenutku to je postao takav pomodni trend da se Šibenik, kao što danas slovi kao grad festivala, mirne duše mogao reklamirati kao grad izbora ljepote. Gotovo svako sportsko, kulturno, glazbeno, akademsko ili cehovsko društvo biralo je svoju najljepšu damu. Birale su se Miss plesa, maškara, plaže... Međutim i tada su najljepše od najljepših ostajale anonimne.
Prvi puta šibenske se ljepotice počinju se imenom i prezimenom spominjati ne na Jadriji, odakle potječu i prve poznate fotografije šibenskih misica, nego u izborima ljepote koje su organizirale šibenske i splitske novine ranih dvadesetih godina 20. stoljeća. Najpopularnije dopisno – telefonske izbore za najljepše djevojke i dame dalmatinskih gradova imala je splitska „Jadranska pošta“ čiji je vlasnik i urednik bio Zlarinjanin Manfred Makale.
Prema glasovanju čitatelja „Jadranske pošte“ u kolovozu 1922. godine najljepša Šibenčanka bila je Gina Vujasinović koja je dobila čak 1045 glasova, na drugom je mjestu bila Rita Lušić, na trećem Zdenka Drezga, a pratilje su im bile Tina Pilić, Mici Zobec, Ksenija Nikolić i Vjera Nakić.
Zanimljivo je da su Šibenčani kandidirali za titulu najljepše kandidirali dvostruko više svojih djevojaka i dama od Splićana i Zadrana i da je deseta na listi najljepših Šibenčaki dobila više glasova od najljepše Splićanke. Inače deseta je bila Marija Bernetić, a uz nju su se osim triju najljepših i njihovih pratilja našle još i Ružica Begonja, Nella Weisenberger, Ines Vrljević, Laura Antunović, Janja Jadronja, Vjera Baranović, Tina Baica, Fedora Bumber, Jarmila Jerinić i još dvadesetak dama
Prije 94 godine, 1924. na Jadriji je izabrana prva miss Jadrije, djevojka koja je ujedno bila i prva miss Šibenika. Bilo je to 1924. godine, samo dvije godine nakon otvorenja kupališta Jadrija. Međutim, postoje dvije različite informacije o tomu tko je izabran. Tadašnja zagrebačka revija Svijet objavila je da je prva miss Jadrije bila Ema Marotti. Međutim, čini se da to nije točno. Naime, tadašnje šibenske novine i splitski dnevnik Jadranska pošta koji je uređivao Šibenčanin Manfred Makale objavile su da je prva misica bila Marica Alfier koja je dobila 1241 glas. Druga po broju glasova bila je Blaženka Jurin koja je dobila 1173. glasa,a izbore je pratilo više od 3 000 ljudi.
