Datum objave: 16. Siječanj 2018

Iz bilježnice Maloga Moše: Dječje igre i zabava na Baldekinu

Diana Ferić
Diana Ferić

Zabava i igre djece s Baldekina uoči 2. svjetskog rata omiljena je tema kojom se u svojim sjećanjima bavi pokojni Mladen Friganović, prof. emeritus iz čijih su udžbenika generacije učile zemljopis, poznati šibenski znanstvenik i sportaš koji je nakon završene srednje škole otišao iz Šibenika u Zagreb, ali Šibenik nikad nije otišao iz njega. Evo nekoliko njegovih bilješki:

 

Dica su se uvik igrala po cilom Šibenku pa i na Baldekinu. Nigdi je znalo bit više dice pa se i više igralo, a igre su ovisile o vrimenu i drugi stvarima. Evo igara iz moje mladosti od kojih se mlađarija nije mogla štufati. Najviše se igralo na pandul, na palice i miša, pa na frenje. Dica su volila i tapecavanje, to je bija ka neki rukomet, ali ni bilo lopte nego se igralo krpašem. Svi su se volili igrat lopova i redara, što će reć fato i libero, koze, vrtenja, piganja i špalete za male šolde, na banice ili na botune. Fusbal su igrali svi. Niki su fusbal zvali fusbal, a niki krpaš jer se igralo krpašem.

Glavokret, piganje i strunje za plest tunje

Liti se igralo zvanja. Bilo je to skakanje u more na glavu ili atešta, mango ili apije, na zvrtaj ili averigulu, drobimice ili apancada, na glavokret ili salto mortale. Zatim ko će na dumbancu dublje zaronit, ko će dulje ronit i ko će brže doplivat do Punte Šipada i nazad na Rogač.
Pigalo se na fusbalske slike koje se vadilo iz čokolatina, a bilo je i ko će više nakupit strunje od konjskog repa za plesti tunje. Ni to zna svako. Četiri su se dlake plele za špariće, šest za oradice, a osan za ciplje. Najbolje su dlake bile od angira, pastuva.

 

Tondin, taraš, baketine i roguš od grabovine

Onda je bilo ko će nabavit bolji tondin za pucanje na Božić i druge fešte, ko će nabavit bolje kolo za turalice, ko će bolje skakat priko vatre na Ivanje, ko će ić više puta u tuđi vrtal ili polje u štetu il taraš, ko će napravit bolje baketine za rečam, za lov na tice. Igralo se i na špice kad je bija stađun od voćaka bilo muškatela bilo cipanica i nadmetalo ko će nakupit više late, otuna i rama pa prodat starom Kagu Zoguli kod svetog Nikole na rivi, il Crivaru kod bikarije il Svirčiću kod svetog Križa.
I na kraju ko će imat bolju prać(k)u. Tribalo je nać dobru rogušu od grabovine, jezik od postola i laštik od buvela. Eto takvo je bilo carstvo naši igara pomišani sa „srdelama“, što će reć slabim ocjenama u školi di je bija ko boje ko gore, a kaki je vidilo se na kraju di je nastavija ić u školu, u višenarodnu, u građansku, na zanat il u gimnaziju. Tako bi se razdvojili, ali bi uspomne ostale, kome boje kome lošije. E to sritno, sritno baldekinsko djetinjstvo koje se na vraća (jerbo, ono je otišlo uprndac).


 

Iz kategorije: Volim Šibenik