Arsen je, to je neupitno, svoj Šibenik stalno nosio duboko u sebi. Bezbroj je dokaza za to, pa tako i jedna od posljednjih televizijskih intervjua koji je dao televiziji N1, a koji je sinoć repriziran u povodu njegove smrti. Ma što ga novinar pitao on je, gotovo u svako odgovoru spomenuo svoj Šibenik i povezao ga s nizom, naizgled nepovezanih tema.„Šibenik je moj temelj, Zagreb je nadgradnja, tu je i moja Gabi koja j djelom protestantica,Berlinka, dijelom s Hvara, ali s najviše ponosi što je šibenska nevista“, kazao je Arsen, prisjećamo se, na promociji dokumentarnog filma o njemu " Moj zanat", lani u Šibeniku.
Takvog Arsena pamte i mnogi Šibenčani koji su s njim surađivali.
„ Arsen je zaista Šibenik nosio duboko u sebi. Ja sam imao privilegiju da se bezbroj puta neposredno, u njegovoj blizini u to uvjerim. Sam je govorio da on sve šibensko servisira besplatno. Lako je misliti na Šibenik u Zagrebu, ali Arsen je mislio na Šibenik na svim meridijanima i paralelama na kojim se nalazio. Sjećam se jednom kad smo sletjeli u Los Angeles, a on se u tom trenutku prisjetio jednog starog šibenskog glazbara. Jako je držao do šibenskih riječi i izraza i nije propuštao priliku da ih upotrijebi. Krasilo ga je i to što je, kada bi nekom poklonio neku pjesmu, neke note, pratio što se s tim dalje događalo. Sjećam se kada smo pripremali koncert klape Bunari da je dva dana prije nazvao voditelja i pitao ga jesu li dobro uvježbali pjesmu koju je on za njih napisao. Pomno je pratio sve što se pisalo o Šibeniku, znao je svaki tekst i svakog novinara“, prisjeća se Ivo Mikuličin.
U tom stalnom spominjanu Šibenika i pojmova i ljudi vezanih za Šibenik u Arsenovom slučaju sigurno je prednjačila Šibenska narodna glazba koja mu je stalno bila i na pameti i u srcu.“ Arsen i ja smo, otkako sam 1987. godine došao na čelo Glazbe postali prijatelji. Često smo se čuli jer je njega zanimalo sve što je vezano za Glazbu. Kada sam ja kao dječak došao u Šibensku narodnu glazbu već tada se s ponosom pričalo da je i Arsen bio njezin član, a on je bio ponosan što su u Glazbi svirali i njegov otac Jovo te njegov brat i bratić. Nema intervjua koji je dao, a da nije spomenuo Šibenik i Šibensku narodnu glazbu. S Arsenom sam se zadnji put čio na njegov rođendan, dan prije nego je završio u bolnicu. Rekao mi je tada da se osjeća bolje i da se opravlja. Na kraju razgovora me je, kako je on uvijek bio duhovit, pitao dirigira li još u njegovoj glazbi stari Žepina koji je dirigirao kad je on bio član, a ja sa mu na to odgovorio kako on odavno dirigira na nebesima, gdje se eto nalazi sad i naš Arsen. Danas sam se čuo s Gabi telefonom, izrazio sam joj sućut i to mi je bilo vrlo potresno. Imali smo namjeru i mi iz Glazbe otići na Arsenov pogreb, ali ona mi je kazala da će Arsen biti pokopan samo u krugu obitelji“, ispričao nam je Darko Gulin, predsjednik Šibenske narodne glazbe.
Duško Šarac, poznati šibenski skladatelj s Arsenom se počeo družiti u mladosti jer su zajedno polazili Glazbenu školu u Šibeniku. Nastavili su se viđati i kao studenti u Zagrebu, a onda su surađivali na nizu projekata. „ Ne volim govoriti o Arsenu jer on je sve o sebi rekao svojim pjesmama i glazbom. On je bio sigurno najsvestraniji umjetnik ne sao u Hrvatskoj nego i šire – pisao je, skladao, pjevao, slikao. Sve što je radio, radio je vrhunski. A svoj je grad volio iznad svega i to je pokazivao na različite načine“, izjavio nam je Duško Šarac.
