Privrženost sevdalinki Šibenčani su pokazali na nedavnom koncertu Amire Medunjanin na tvrđavi svetog Mihovila kada je prepuno gledalište s njom pjevalo skoro svaku pjesmu. Tomu se, čini se, ne treba čuditi jer smo u današnjoj emisiji „Volim Šibenik“, koju časopisa „Volim Šibenik i portal Šibenik News emitiraju svake nedjelje na Radio Šibeniku, otkrili niz čvrstih veza Šibenika i te vrste glazbe koja je u Bosni zaštićena kao kulturna baština. U novije vrijeme povezuju ih Dinko Škevin, koji piše tekstove novokomponiranih sevdalinki i Darko Kalođera koji piše aranžmane, a autor je i projekta „ Sevdah s okusom soli“ u kojem je spojio bosansku i dalmatinsku glazbenu tradiciju sa svojim posebnim aranžmanima 12 tradicionalnih sevdalinki u izvedbi Merime Džafić i klape Merak.
Šibenski tajkunkoji je pljačkao tvrtke i financirao pjevačice sevdalinki
No te veze sežu i u prošlost. Malo je poznato da je u Šibeniku, na prestižnim mjestima između dva svjetska rata gostovala jedna od najpoznatijih pjevačica sevdalinki Sofka Nikolić koja je istodobno punila i pariške koncertne dvorane.Sevdalinka se u Šibeniku spominje i u opisima jednog od najvećih međunarodnih financijskih skandala koji se dogodio 1934. godine. Glavni akter tog skandala bio je Šibenčanin Tonko Milić. Skandal je izbio kada je Argentina za Milićem raspisala međunarodnu tjeralicu zbog nezapamćeno drske pljačke Banke Komercijale del Plata u Buenos Airesu. Tonko Milić je bio direktor rudokopa Adria Boksit kod Drniša. Milić je je iz Drniša u kojem je radio i Šibenika u kojem je živio pobjegao još 1927. godine kada se otkrilo da je naveliko krao novac, bahato živio na račun tvrtke, krivotvorio spise... Nakon bijega iz Kraljevine Jugoslavije skrasio se u Argentini i postao zamjenik direktora banke koju je uredno pljačkao punih sedam godina. Milić je maznuo tako velike novce i na tako drzak način da je o njemu i njegovom partneru pisala sva štampa Južne, Sjeverne Amerike i Europe. Uhićen je i osuđen na 13 godina zatvora. Suđenje se s osobitim zanimanjem pratilo i u Šibeniku gdje je Milić imao status gotovo pa gradskog Robin Hooda. Živio je kao boem, altruist i dobrotvor. Pomagao je sirotinju, pomagao je sva gradska sportska i kulturna društva, javnu dobrotvornost, ubožnicu, djetište... Svaki dan je automobilom putovao iz Šibenik u Drniš na posao i usput je dijelio novac svakome koga bi sreo ili je mislio da mu je novac potreban. Čak je prosjacima darivao odjeću sa sebe. A trošio je nemilice i na zabavu. U hotel „Krka“ o svom je trošku dovodio plesačice iz Pariza, a najviše je volio provoditi noći uz pjevačice sevdalinki koje je o svom trošku dovodio iz Sarajeva. U Šibenik je doveo i Sofku Nikolić, a još je zanimljivije da je uz nju tada kao plesačica nastupila njezina prijateljica Josephine Baker.
Tučnjave i samoubojstva zbog sevdalinki
Najstariji pisani spomen pjevačica sevdalinki u Šibeniku potječe iz 1902. godine. Te je godine u Šibenskoj bolnici u 25. godini umrla Ruža Miler pokojnog Blaža, iz Tuzle zadnje prebivalište prije Šibenika imala je u Koruškoj, a u rubrici STALIŠ – ZANIMANJE piše da je bila sviračica, pjevačica sevdalinki skitalica. Uzrok smrti: samoubojstvo zbog ljubavi
1936. godine pjevačica sevdalinki Anđelka Barač iz Čelebića kod Livna stara 20. godina, članica Sevdalinka damen kapele pokušala je izvršiti samoubojstvo.
Policijsko izvješće o slučaju nesretne Anđelke osobito je zanimljivo jer se u njemu kaže da je ona ispila otrov u namjeri da se ubije nakon što je u dva sata iza ponoći završila svoju dužnost na pozornici restorana u kojem je nastupala. Navodno je razlog za samoubojstvo bilo teško siromaštvo u kojem je živjela.
Bilo je i pjevača sevdalinki koji su bili popularni u Šibeniku tridesetih godina 20. Stoljeća. U kavani na obali, ne kaže se kojoj, redovno je nastupala čuvena makedonska sevdalinska kapela. Vlasnik je jamčio VESELOST I ANIMIR DO ZORE. Tih godina Šibenčani su jako voljeli slušati pjevače sevdalinki SEVDALIJE poznate pod neobičnim umjetničkim imenima Ljubo Cvikeraš iz Tuzle i Dragče Sarajče iz Sarajeva.
1932. godine u Zemljoradničkoj čitaonici u Šibeniku nastupilo je Vodvilj kazalište koje je vodio PRVAK PUTUJUĆIH JUGOSLAVENSKIH UMJETNIČKIH DRUŠTAVA Mihajlo Spasić. Njegova družina uveseljavala je publiku šaljivim igrokazima Branislava Nušića i Pecije Petrovića, a vrhunac večeri bilo je pjevanje sevdalinki.
Birane sevdalinke na prestižnim mjestima u Šibeniku
1935. godine policija je morala smirivati šestoricu težaka iz Bilica koji su išli OD JEDNE DO DRUGE GRADSKE VINOTOČIJE ali tako da su u PRVOJ POPILI JEDNU ČAŠU VINA, U DRUGOJ DVIJE, U TREĆOJ TRI... Ostalo je zapisano da su pili samo ŠIBENSKI SPECIJALITET crno vino i da su zaglavili u kavani ŠUBIĆEVAC gdje su pijani napravili nered jer više nisu imali ni novaca da plate što su popili i sevdalije koji su ih zabavljali. Vlasnik restorana Šubićevac Šime Marenzzi pozvao je policiju ali dok je policija došla izbila je tučnjave. Veseli Biličani kamenovali su restoran Šubićevac i ozlijedili Šimu Marenzzija te jednu pjevačicu sevdalinki, a kada je stigla policija razbježali su se. Ipak policija je uspjeha uhvatiti jednog od njih koji se zvao Ante Piložota.
Na sevdalinku nije bio imun ni prestižni šibenski hotel Krka. 1937. godine taj je hotel reklamirao da će „KOD NAS KROZ CIJELU LJETNU SEZONU NASTUPATI SALONSKA DAMEN KAPELA KOJA PJEVA BIRANE SEVDALINKE“.
1936. godine ANTE STRENJA otvorio je POTPUNO RENOVIRANU KAFANU I RESTAURACIJU ISTRA koja je nudila NAJBOLJU KUHINJU, SPECIJALITETE OD MORSKIH RIBA po kojima je bio poznat prethodni restoran ANTE STRUNJE KOJI SE ZVAO MARIBOR. Istra je nudila domaća vina, jela iz strane kuhinje te jamčila ugodan provod uz SEVDALINKA DAMEN KAPELU.
1936. GODINE ISTOGA DANA KADA JE Osvit tukao Šibenik s 3:1 zabilježen je još jedan osobito zanimljiv slučaj. Naime policija je u blizini gostione u kojoj su se Šibenčani zabavljali slušajući sevdalinke pronašla prazne kutije u kojima je držan kokain, a koje je netko ukrao iz BANOVINSKE BOLNICE.
U kavani Astoria koja je bila uz hotel De la Villa, na mjestu bivšeg kina Šibenik, u veljači 1935. godine došlo je do strašne tučnjave tijekom koje su letjele čaše, sijevali noževi i pucale glave. U tučnjavi je sudjelovalo tridesetak Šibenčana, a do tučnjave je došlo zbog sevdalinki.
Gosti Astorije nisu mogli dogovoriti čiju će pjesmu po njihovoj želji prvu otpjevati tamburaška sevdalinka damen kapela.
Tučnjava na Gorici suhim bakalarima zbog pjevačice sevdalinki
Šibenčani su i posebno držali do pjevačica sevdalinki o čemu svjedoči sljedeći slučaj.1935. godine došlo je na Gorici do masovne tučnjave. Policija je stigla tek kada je čula vrisku žena i zapomaganje. Bio je ožujak, a nered je izbio točno u podne. Do tučnjave je došlo kada je grupa težaka iz šibenske okolice oko podneva krenula kući iz GRADSKE VINOTOČIONICE nad kojom je visila GRANČICA SMREKE a u koju su zašli još prethodnog dana uvečer vidjevši da se šibenski specijalitet, crno vino toči po samo dva dinara za litru. U istoj su vinotočionici u vinu od sumraka do podneva guštali i neki ribari iz Rasline (KOJIMA SU REPOVI OD BAKALARA VIRILI IZ TORBE). Dogodilo se da je obalni radnik Dane Čatlak na putu prema izlazu ramenom gurnuo pjevačicu sevdaliju, a nije joj rekao „pardon“ što je bio red. Pristojnosti gosti šakama su ga htjeli podučiti pristojnosti, a među njima su bili Manajel Rajić i njegovi Raslinjani. Oni su navalili na Čatlaka, a u njegovu su obranu stali težaci. Čatalak je loše prošao jer su ga Raslinjani tako premlatili suhim bakalarima da je završio u bolnici! Očevici kažu da je Čatlak imao sreću i da je mogao i gore proći da ga nije obranila ona pjevačica sevdalinki koju je nehotice gurnuo ramenom.
