Sidebar Menu

Datum objave: 01. Lipanj 2015

Kako su čelnici Šibenika prije više od 100 godina shvatili važnost stipendiranja učenika, gdje smo danas?

Diana Ferić
Diana Ferić

Uvidjevši da Šibenčani zarađuju tek jednu ili dvije krune dnevno zato što su neuki pa mogu obavljati samo najprostije radnje, a da školovani tuđinci obavljaju finije radnje i zarađuju devet do deset kruna dnevno, poduzetnici Ante Šupuk, Josip Bilić i Lapenna osnivali su 1897. godine zakladu za stipendiranje školovanja šibenske djece koja su, da bi učila, dobivala 600 kruna godišnje. Tada su obični radnici zarađivali 250 do 500 kruna godišnje, a danas bi to bila stipendija od oko 3000 kuna mjesečno. Zaklada je ulagala u znanje jer su njeni osnivači, ali i drugi šibenski poduzetnici koji su je pomagali, bili svjesni da Šibenik bez vlastitog znanja, bez svojih stručnih i obrazovanih ljudi neće moći napredovati čak ni ako raspolaže, a u tom je trenutku raspolagao, najmodernijom i najnaprednijom svjetskom tehnologijom koja ga je izravno lansirala iz srednjeg vijeka u moderno industrijsko doba.

Gotovo 120 godina kasnije, 2015. godine, Šibenik ima samo četiri nova stipendista, a broj stipendija koje se studentima nude rapidno se smanjuje. Prije dvije godine Grad Šibenik je raspisao natječaj za 23 stipendije, prošle godine za 17, a ove godine za samo osam stipendija, ali ni to nije uspio podijeliti jer nije bilo dovoljno zainteresiranih studenata.

Kako je to moguće u gradu koji želi biti grad znanja i koji svoju budućnost, prosperitet i razvoj vidi u modernim naprednim tehnologijama? Je li moguće da je Šibenik grad toliko bogatih građana da njihovoj djeci ne trebaju studentske stipendije od 700 kuna mjesečno ili ih možda njegova mladost ne žele uzeti da se ne bi moralno obvezala na povratak u Šibenik? Pitanje i koliko Šibenik u ovom trenutku uopće ima uspješnih studenata i jesu li možda problem prestrogi kriteriji? Ili je problem u tome što se u Šibeniku na stipendiju gleda kao na socijalnu pomoć, a ne kao na investiranje u znanje?

Možda se odgovor na to pitanje krije u prošlosti? Šibenik je 1904. godine zahvaljujući električnoj energiji i modernim tehnologijama čiju mu je primjenu ona omogućila postao prvi i najrazvijeniji industrijski grad Dalmacije. Od 1895. godine, kada je proradila hidroelektranu na Skradinskom buku, do 1904. godine u Šibeniku, koji je tada imao 12 000 stanovnika, bilo je otvoreno čak tisuću novih radnih mjesta. Kada bi danas, analogno razdoblju 1897.-1905. godina, u Gradu Šibeniku koji sada broji oko 50 000 stanovnika, u devet godina bilo otvoreno 6000 novih radnih mjesta bi li njegova mladost uzimala ponuđene stipendije? Možda, jer ni faktor života bez perspektive rada u rodnom gradu nije ključan? Kako objasniti da je, primjerice, Grad Trilj koji je neusporedivo manji Šibenika, ove godine dodijelio čak 121 stipendiju, Zadar 60, Slavonski Brod 30, Drniš 16, Općina Dugopolje 68, Općina Sali na otoku Ugljanu sedam, a mala Općina Sveti Martin na Muri 20 stipendija?
Nudi li uskličnik na ove šibenske upitnike gradonačelnik trilja Ivan Šipić koji je na našu upit zašto Grad Trilj stipendirati tako puno studenata kazao:
-Donijeli smo odluku da mlade Triljanke i Triljane potičemo da uče, jer bez znanja nećemo biti društvo napretka. Razvojni programi na kojima radimo, za koje smo već dobili više od 15 milijuna kuna nepovratnih sredstava iz EU fondova, a na drugim projektima koje također namjeravamo sufinancirati EU novcem uvelike radimo, tražit će angažman velikog broja visokoobrazovanih stručnjaka. Vjerujem da će to biti upravo studenti koje stipendiramo.
Je li gradonačelnik Šipić rekao nešto novo ili je prepisao zadaću na temu važnosti investiranja u znanje od Šupuka, Bilića i Lapenne iz 1897. godine?
 

Iz kategorije: Volim Šibenik

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.