U Šibeniku i 17 hrvatskih gradova u sklopu obilježavanja Dana borbe protiv nasilja nad ženama, održala je javna akcija s porukom: Nasilje nad ženama mora se shvatiti ozbiljno.U Šibeniku akcija je održala ispred Narančaste zgrade, Nare u Crnici. Poruka je akcije da institucije moraju štititi žene, a ne okrivljavati ih, da femicid nije nepredvidiva tragedija i da država ne može povući svoju obvezu da zaštiti život žena. -Tražimo sustav koji nasilje nad ženama shvaća ozbiljno, standardiziranu procjenu rizika, koordinirano postupanje institucija, odgovarajuću zaštitu u visokorizičnim slučajevima, specijaliziranu edukaciju i odgovornost za propuste. Ne tražimo objašnjenja nakon ubojstva. Tražimo zaštitu prije nego što nasilje završi femicidom.Dok ministar baca svjetlo, žene ostaju u mraku kohezivni je izraz ove nacionalne prosvjedne akcije ženskih organizacije i civilnog društva. Sintagma predstavlja izravnu kritiku javnog istupa ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alena Ružića povodom brutalnog femicida u Slatini, gdje je žrtva bila majka šestero djece. Ministrova izjava da povlačenje zaštitnih mjera od strane žrtve tjedan dana prije ubojstva baca „specifično svjetlo“ na cijeli slučaj, pokrenula je duboku javnu raspravu o institucionalnom narativu i sekundarnoj viktimizaciji. Taj prosvjedni slogan dekonstruira fenomen prebacivanja krivnje na žrtvu unutar samih struktura državne vlasti. Isticanjem činjenice da je žrtva povukla mjere, ministrov je diskurs u javnosti interpretiran kao pokušaj ekskulpiranja institucija, čime se odgovornost za fatalni ishod delegira na osobu koja je pretrpjela nasilje. Metafora mraka u drugom dijelu slogana referira se na sustavnu neprozirnost, neučinkovitost i napuštenost u kojoj se žrtve nalaze. Dok izvršna vlast koristi birokratske argumente kako bi opravdala proceduralno postupanje, realnost na terenu pokazuje kronični nedostatak koordinacije između policije, pravosuđa i socijalnih službi. Sukladno tome, poruka nadrasta lokalni politički incident i govori o strukturnom problemu, odnosno o provaliji koja postoji između deklarativne političke volje i stvarne, operativne zaštite ljudskih prava žena.
