Kako to izgleda kad jedan Šibenčanin odseli u drugi grad, zbog posla, ljubavi i znatiželje, te kako se snalazi Zagrepčanka koja je odlučila obitelj i karijeru osnovati u Šibeniku, ispričali su nam Ana i Luka, mladi ljudi koji su otišli iz rodnog grada na drugi kraj Hrvatske.
Luka Jelić završio je Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, i suprotno očekivanjima posao odlučio tražiti u Osijeku. Odluku je, istina, potaknula jedna Slavonka, a Luka je svoje dojmove o istoku Hrvatske, prednostima i manama Slavonije naspram Dalmaciji te tamošnjem mentalitetu podijelio s nama:
Kad si se i zašto odlučio preselit u Osijek, koliko dugo si tamo i što radiš?
Preselio sam se nakon završenog fakulteta, krajem 2009. godine. Otišao sam najviše zbog ljubavi, sad već bivše djevojke koja živi u Osijeku
Trenutno sam zaposlen kao komercijalist u jednoj trgovačkoj firmi gdje radim zadnjih 11 mjeseci.
Koje su po tebi prednosti Osijeka naspram Šibeniku i obrnuto?
Osijek je studentski grad, ima (bar mislim) najstarije sveučilište u Hrvatskoj, tako da je tamo puno više mladih nego u Šibeniku, a time više sadržaja za mlade.
Grad ima sve što je potrebno, a opet nije prevelik, s jednog kraja grada na drugi se stigne autom za 20 minuta. Postoje i (čak) tri tramvajske linije.
Mana je kontinentalna klima – ljeti je katastrofa, nema vitra ni zraka uopće, a uz sve to komarci napadaju svim streljivima.
Prednost Šibenika su more i klima, zdravije se živi. A činjenica što sam rođen u Šibeniku malo prevaguje. To je drugačiji osjećaj, onaj da si domaći, da si kući.
Šibenska mana (osim mangana) je ta što nema posla, (iako ni u Osijeku nije puno bolje) i to što je zimi mrtvilo. U Osijeku čak i ljeti ima raznih manifestacija, dok je zimi zbog studenata uvijek živo.
Što ti najviše fali iz Šibenika kad si u Osijeku?
Spiza. Ovdje je hrana dobra, ali preteška. Fali mi i klima, morski zrak. To su te površnije stvari, a od ovih „dubljih“ fali mi ekipa i taj neki đir koji vlada u Dalmaciji, opuštenost i ležernost.
Jesu li Slavonci puno drugačiji od Dalmatinaca? Je li se bilo teško priviknuti na „osječko stanje uma?“
- Osječani su drugačiji ali ipak najsličniji nama Dalmatincima- opušteni su, veseljaci, imaju sličnu spiku i zafrkanciju i najbolji su domaćini - ugostit će te i počastit bez problema.
Nisu uopće stisnuti i ukočeni, odmah te prihvate i krene veselje. Jako vole jesti i piti, ne može proći neki sastanak ili posjet bez da se nešto „ne poide pod 45°“ (pod tim se kutem reže kulen:)
Naravnom dosta ih je podrijetlom iz Dalmacije, došli su im babe i dide nakon Drugog svjetskog rata kad se ode dijelila zemlja koja je bila u posjedu Austrijanaca i Nijemaca koji su otišli, tako da san sreo masu ljudi s našim prezimenima.
Svi vole klape i more i većina bi otišla u Dalmaciju živjeti :)
Što se tiče posla, efektivniji su od nas jer sve naprave na vrijeme dok mi (znam, jer radimo s par firmi iz Splita) sve rastežemo i tako nerviramo ostale kolege.
Kako su te prihvatili tu kao Dalmatinca?
Odlično, svima sam zanimljiv, oponašaju naš izgovor i pitaju jel iznajmljujem apartmane. I nikako se ne mogu načudit što san „odozdol“ doša u Slavoniju
Za kraj: Planiraš li dalje ostati živjeti u Osijeku ili češ nazad za Šibenik ili možda neki treći grad?
Zasad ostajem tu jer iman posao i ekipu. Svakako bi se htio vratiti dolje, a sad jel to za dvije, tri godine ili za 6 mjeseci – stvarno ne znam.
Razlog je uglavnom nostalgija- kad smo odlazili na fakultet u Zagreb, većina nas se mislila vratiti u Šibenik, ali glupa krizna vremena i nezaposlenost su nas stopirali. Kad bi mi se u Šibenik vratila ekipa i kad bi našao posao, odmah bi se preselio nazad.
Ana Perišić, rođena je u Zaprešiću, u Zagrebu je završila fakultet. Smjer matematika na PMF-u. Obitelj joj je podrijetlom iz Dubravica kod Skradina pa je u okolici Šibenika ljetovala od malih nogu. Ljubav je jedan od glavnih razloga Aninog preseljenja, a začudo, zadovoljna je i svojim radnim mjestom, trenutno radi kao asistentica na Veleučilištu u Šibeniku. Pomalo je sramežljiva i nije htjela razgovarati o sebi, ni fotografiju ne smijemo objaviti, ali evo njezinih iskustava o životu i radu u Šibeniku:
Kad si se i zašto odlučila preseliti u Šibenik, koliko dugo si tu?
U Šibenik sam se doselila prije više od dvije godine. Tadašnji dečko, sadašnji muž, živio je u Šibeniku pa smo se odlučili ovdje skrasiti. Njega baš nije oduševljavala ideja o dolasku u Zagreb, a meni nije bilo teško doseliti se jer Šibenik mi nije bio nepoznat grad, moji roditelji su iz Dubravica, a majka je odrasla u Šibeniku.
Navedi nekoliko prednosti i mana Zagreba/Zaprešića naspram Šibenika i obrnuto.
Sve se svodi na odnos manje i veće sredine. Zagreb nudi više sadržaja, ali krade više vremena. Život je ovdje laganiji i manje stresan. Još se nisam naučila sporo šetati, uvijek žurim do cilja.
Što ti najviše nedostaje iz zagrebačkog načina života?
Obitelj, prijatelji i draga mjesta i događanja. S vremenom se čovjek zaželi i gužve, pogotovo u hladnije dane.
Je li istina kad kažu da su ljudi drugačiji? Kakvi su kolege, ljudi s kojima izlaziš, kako ti je bilo priviknuti se na mentalitet i koja je po tvom mišljenju najveća razlika ljudi sa sjevera i juga?
Općenito mi smeta generaliziranje. Sto ljudi, sto ćudi. Ovdje ljudi žive lakše i to se osjeti. 
Kako su te prihvatili u Šibeniku kao "purgericu"?
Imam sreće da sam okružena dragim i dobrim ljudima, kako privatno tako i na poslu, pa sam se lako uklopila . Jednom mi je kolega u šali komentirao da sam zaboravila ostaviti 'kaj' u Zagrebu.
Planiraš li dalje ostati živjeti u Šibeniku ili češ se vratiti u Zagreb ili neki drugi grad i zašto?
Veliki duh najslađe se smije ljudskim planovima.
Kako su reagirali rodbina i prijatelji kad si odlučila doći i ostati u Šibeniku?
Rodbina je bila oduševljena (povratak korijenima), većina prijatelja je vjerovala da ću ovdje biti sretna (cijeli život sam nekako okrenuta jugu), dok je dio prijatelja bio dosta skeptičan u smislu razvijanja karijere. No, radim posao koji volim i napredujem (završavam postdiplomski studij). A zgodno je za ljetnih vrućina skepticima poslati MMS s plaže.
