Drugo u nizu događanja pod nazivom "Čija je kapa starija"kojima dr sc Jadran Kale, etnolog Muzeja Grada Šibenika pokušava održati tradiciju živom organizirano je u vrtu kuće Matavulj u Šibeniku i to ne bez razloga. Upravo je obitelj Matavuljna na prekretnici 19. i 20. stoljeća pokrenula strojnu izradu šibenske kape, kupivši strojeve i zaposlivši na tom poslu šibenske žene.Na ocjenu je doneseno nekoliko kapa, a najstarijom je proglašena kapa iz Promine, iz zaseoka Donji Marini koju je donijela obitelj Knežević.
Nastala na temelju rekonstrukcije nekoliko starih kapa na kojima su bili izvezeni motivi iz tadašnje bitke protiv Turaka u kojoj su sudjelovali domaći momci koji su se živi vratili u selo. Stara je 40 - tak godina, a boule na njoj nisu izvezene nego su izrađene od kože. Posebnu pažnju privukao je dječačić Lovre Paić koji još nije krenuo u školu, a na glavi je donio kapu koju je nosio njegov pradjed. Treću kapu koja se našla na ocijenjvanju donijela je Udruga žena sv Roko iz Drniša. U Komisiji za ocjenu starosti kapa bile su ovog puta kaparice: sestra Fortunata iz Samostana sv Luce, Marija Cipitelo iz kuće Stojnića koja je bila poznata manufaktura izrade šibvenski kapa i prof. Liposava Kuštrović. Sesrta Fortunata prisjetila se davnih dana izrade šibenske kape i života na Gorici kada su ljudi bili okrenuti jedna drugom i uzajamno se pomagali. Prva ocjena starosti crvene kape bila je prije 15 - tak dana u Pakovu Selu, a tada je najstarijom proglašena kapa Šime Pelajića Brunca stara 60 godina koju je na ocjenu donijela poznata izrađivačica crvene kape Nelica Knežević.Jadran Kale bio je zadovoljan odazivom na to događanje kazavši kako je to pravi način konzerviranja tradicije koja i dalje živi. Najavio je kako se, na žalost, kuća Matavulj prodaje, a početkom ljeta u njoj će biti organizirana izložba ostatak radova šibenskih djevojaka iz Stručne - djevojačke škole , nastalih prije Prvog svjetskog rata koji su po izrađenim ornamentima vrlo posebni.