Kavu na suncu odsad možete popiti u novootvorenomcaffe i wine baru Petar Krešimir IV, koji se nalazi u sklopu samostana sv. Frane na samom početku šibenske rive. Preuređeni objekt otvoren je nedavno, bez ikakve pompe i reklame, a unatoč tome, ogromna terasa bivšeg dječjeg vrtića već je postala najomiljenije mjesto za jutarnju kavu naših sugrađana.Prostor je od 1990. godine stajao zapušten i derutan dok ga prošle jeseni investitor Josip Periša i Mišo Vujatović nisu odlučili uzeti u najam i preurediti u luksuzni ugostiteljski objekt.Novo gastronomsko i kulturno središte grada?
Ovakav poduzetnički potez u jeku gospodarske krize rizičan je, ali investitori vjeruju u njegovu isplativost: „Uložili smo puno, ali računamo na dugoročnost projekta, namjeravamo dalje ulagati i širiti posao“, govori voditelj poslovanja Mišo Vujatović i najavljuje da će se ponuda kafića uskoro širiti. „Jedan dio prostora pretvorit ćemo u wine bar, odnosno kušaonicu vina uz ponudu hladnih jela. Inzistiramo na vinima iz šibenske regije, dakle isključivo na vinima vinarije Šibenik i privatnih proizvođača uz koja će domaći i strani gosti moći kušati nekoliko vrsta sireva, pršut, masline, srdele i ostale tradicionalne delicije“, objašnjava Vujatović koji smatra da nema potrebe uvoziti talijanska i čileanska vina kad imamo domaće proizvode vrhunske kvalitete.Interijer Petra Krešimira neodoljivo podsjeća na caffe i wine bar Bunari koji je krajem prošle godine zatvoren, navodno zbog previsokih troškova održavani, pa će se rad ograničiti samo na turističku sezonu.
„Šteta što Bunari ne rade, volio bih da ima što više ovakvih prostora. Ipak, da bi dobro poslovali potrebno je gostu ponuditi dodatne sadržaje izuzev hrane i pića“, govori Vujatović.Zbog toga već u bliskoj budućnosti planiraju organiziranje modnih revija, glazbene večeri, izložbe slika i razne kulturne manifestacije.Samo ugostitelji pokazali interes za prostorNajmodavac, fra Vitomir Glavaš iz samostana sv. Frane svjestan je da će se kad tad javiti dežurni licemjeri koji će reći da samostanska kulturna baština i ugostiteljski objekt ne idu jedno s drugim, pa pojašnjava: „Rekonstrukcija ovog prostora je bila prijeko potrebna. Maloljetni delikventi su srušili ogradu i iz parka redovito ulazili i uništavali ionako derutan prostor.
Naša prvotna želja je bila ovdje dovesti neku kulturno znanstvenu ustanovu, HAZU i Grad Šibenik su pokazivali interes, ali ulaganja su im bila prevelika. Svi koji su nogom kročili u ondašnji prostor, odustali su kad bi postali svjesni visine financijskih ulaganja u projekt. Na kraju smo odabrali ponudu za ugostiteljski objekt visoke kategorije i ovo prostor sad izgleda prekrasno“, kaže fra Vito. Na koncu su svi zadovoljni pa i konzervatori i restauratori koji su odobrili konačan izgled objekta jer se prvotna građevinska struktura nije mijenjala.
