Umro je Josica Škaro, Splićanin za kojeg Splićani kažu: -Evo našeg Šibenčanina!
-Meni je kad idem od Vrpolja, priko Ražina, pa dalje ceston, s jedne strane Jadrtovac, s druge Donje polje, u grlu grop, ono tija bi zaplakati, suze zastanu negdi, a tilon mi se prožme toplina, navru uspomene. I tako svaki, ali baš svaki put kad dolazin u svoj dragi Šibenik, najlipši na svitu.
Tako je o Šibeniku govorio rođeni Jovica Škaro, jedan od najplodnijih hrvatskih glazbenika s golemim opusom poezije i skladbi za djecu, humanitarac i altruist, čovjek koji je cijeli život darovao glazbi i ljudima. Iako je rođen u Splitu, djetinjstvo i ranu mladost, sve do punoljetnosti, proživio je u Šibeniku. Zbog njegove ljubavi prema njemu mnogi Splićani za njega i danas kažu:- Evo našeg Šibenčanin. Bio je ponosan na taj nadimak jer se i nakon sedam desetljeća života u Splitu osjeća Šibenčaninom, a kada bi o Šibeniku goorio, govorio je požbenski.
-Kad san ispred hotela Krka zapiva Marechiare odma san zna da će glazba bit i ostat moj život. Tko zna, možda ipak ima nešto pod tim nebom šibenskim, neka tajna veza između glazbe i Šibenika, nešto što je i mene taknulo?
Škaro je glazbenu karijeru započeo kao sedmogodišnjak 1954. godine u željezničarskoj glazbi ŽKUD Filip Dević, a još je kao srednjoškolac 1963. godine počeo skladati svoje i obrađivati tuđe pjesama koje je izvodio uz gitaru. Član tada popularnih VIS-ova i prvih rock bendova postao je još kao sedamnaestogodišnjak, 1964. Godine. S bendom Gong bio je pobjednik splitske gitarijade 1966. godine. Nastupao je i sam, izvodeći vlastite skladbe. Kao trubadur, pisac stihova koje je sam uglazbio i izvodio, debitirao je na Festivala mladih kompozitora u Subotici. Izveo je pjesmu Pastirica s kojom je osvojio nagrade struke i publike. Od tada do danas njegov životopis postao je širok i dubok kao more. On neprekidno sklada i nastupa na festivalima, smotrama i koncertima u Hrvatskoj, Italiji, SAD-u, Rusiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Australiji i mnogim drugim zemljama. Osnivač je i umjetnički voditelj dječjeg zbora Srdelice i ansambla Djevojke s Cetine, ravnatelj je dječjeg zbora osnovne glazbene škole u Sinju, a posebno ga se pamti iz teških dana Domovinskog rata kada je organizirao niz humanitarnih koncerata u Hrvatskoj i Europi s Hrvatskim dječjim zborom Prognanici u kojem su pjevala djeca prognanici. Nakon Domovinskog rata u Drnišu je osnivao i vodio dječji zbor Kalandruni, Kninu pokrenuo dječji festival Mali Knin, a osim toga je jedan od utemeljitelja i voditelja dječjih zborova Kostanje i Trogir. Utemeljitelj je i dječjeg festivala Mali Split koji slavi već 26. rođendan, umjetnički je voditelj Susret Hrvatskih dječjih zborova u Splitu.
Autor je glazbe za lutkarske predstave Ježeva kućica, Snjeguljica i sedam patuljaka, Radujte se, Loptica skočica, Tri praščića, Božićni kolaž, Tri priče, Božić s tatom, Ajme meni što ću sad i još mnogih drugih. Skladao je kantatu Cvijetu Jasenovca, Triljski misal i svečanu pjesmu Majka Domovina, posvećenu zbjegu iz Hrvatske u El Shatu te glazbu za dva dokumentarna filma i mjuzikle Diokles, Marko Polo, Mile Gojsalić i igrokaz Božićna priča. Umjetnički je voditelj manifestacije Susret Hrvatskih dječjih zborova u Splitu. Kao pjesnik, književnik i glazbenik autor je knjiga Beside, 12 ljubavnih, Pjesme, Kako si more i More, a uvršten je u antologiju hrvatskog čakavskog pjesništva XX stoljeća, notnih albuma Pozdravimo djecu svijeta, Božić u Splitu i Dida moj i ja te priručnika za učenje sviranja gitare. Uskoro mu izlazi nova knjiga pjesama Druge beside ilustrirana njegovim likovnim uracima, čije tiskanje sufinancirana Ministarstvo kulture RH.
Barba Škaro, kako su ga nazivali, zahvaljujući svojoj rodbini, šibenskoj obitelji Erceg, djetinjstvo proveo u Šibeniku, a kad o Šibeniku govori, govori baš kao fetivi Šibenčanin, gutajući samoglasnike pa ulica postaje ul'ca, čovik čov'k, stolica stol'ca...
Rođen je 1947. u Splitu, ali je veliki dio djetinjstva proveo u Šibeniku. Odrastao je u Šibeniku, na Poljani, u kinu Tesla, na Martinskoj, Jadriji, vozio karić na balinjere.
U Šibenikju je i prvi puta zapjevao. Bend koji je svirao ispred hotela Krka, pozivao je iz publike tko hoće zapjevati s njima pa su pozvali i Jovicu. On se popeo na binu i zapjevao Marechiare. Šibenčani su ga nagradili neviđenim aplauzom:
-Odma san zna da će glazba bit i ostat moj život. Tko zna možda ipak ima nešto pod tim nebom šibenskim što je i mene taknulo? Sigurno ima neka tajna veza između glazbe i Šibenika. Tamo su se rodili Arsen, Mišo, Vice, prašila je grupa Mi, pa to naše Kolo pa Šibenska glazba..., a ima još puno vridnih glazbenika, manje poznatih kao i onih koji su obilježili hrvatsku glazbu. Čujte, ja se ka momčić sićan da se u Šibeniku di god bi se zateka, pivalo. Nađe se njih pet, šest, ono iz gušta pa lipo zapivaju.
Jovica je ostao trajno povezan sa Šibenikom i šibenskim krajem, a osobito u vrijeme Domovinskog rata kada je osnovao zbor Prognanici kojega su činila djeca s ratom zahvaćenog područja s kojim je nastupao u Hrvatskoj, u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, u sve dok se zadnje dijete nije vratilo svom domu.U Drnišu je osnivao i vodio dječji zbor Kalandruni, u Kninu, u suradnji s kninskim glazbenicima, pokrenuo je dječji festival Mali Knin, a nastupao je i na svom šibenskom Međunarodnom dječjem festivalu.
