U organizaciji Zajednica žena Katarina Zrinski iz četiriju dalmatinskih županija – Dubrovačko-neretvanske, Splitsko-dalmatinske, Zadarske i domaćina Šibensko-kninske – održana je tribina „MI BRINEMO – od pripravnosti do oporavka”, posvećena zaštiti djece i obitelji, odgovornosti odraslih i jačanju otpornosti zajednice u kriznim situacijama.
Sudionike je u ime domaćina pozdravila Maja Morić Kulušić, koja je ujedno moderirala panel-raspravu, otvorivši pitanja pripravnosti, međuresorne suradnje i odgovornosti pojedinaca i institucija za dobrobit djece i građana.
Na tribini su sudjelovali župani dalmatinskih županija: Blaž Pezo, župan Dubrovačko-neretvanske županije, Blaženko Boban, župan Splitsko-dalmatinske županije i Paško Rakić, župan Šibensko-kninske županije. Iz perspektive svojih županija istaknuli su važnost spremnosti, koordinacije službi i zajedničkog djelovanja u kriznim okolnostima.
U svojem govoru župan Paško Rakić istakao je – „Samo kroz koordiniran rad, jasne protokole, međusobno povjerenje i kontinuirano jačanje stručnih kapaciteta možemo izgraditi otporan sustav koji je spreman pravodobno odgovoriti na krizu te pružiti brzu, učinkovitu, ali prije svega stručnu i ljudsku podršku onima kojima je najpotrebnija.“
Župan Blaž Pezo podržao je inicijativu te istaknuo potrebu kontinuiranog rada na prevenciji i jačanju međuresorne suradnje te izrazio spremnost u pružanju podrške od strane županije u jačanju sustava zaštite djece u krizama s naglaskom na osnivanje mobilnih timova stručnih suradnika.
Župan Blaženko Boban zahvalio se na organizaciji i otvaranju teme te poručio – „ Važna je ovo tema jer krizni događaji ostavljaju posljedice na djecu i sve koji o njima brinu. Zato su dobra priprema, suradnja institucija i pravodobna stručna pomoć ključni za njihovu sigurnost i mentalno zdravlje.“
U panel-raspravi sudjelovali su Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija, Danica Baričević, saborska zastupnica, Robertino Dujela, zamjenik župana Zadarske županije, Jelena Dadić Račić, pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport Dubrovačko-neretvanske županije, Antonija Mirosavljević, ravnateljica OŠ Novska i predsjednica Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola, te Ana Babić Pezo, konzultantica u području zaštite dječjih prava i osnivačica BRUNOAkademije i Marija Pletikosa, državna tajnica u ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, .
„Fizička sigurnost djeteta nije isto što i njegov osjećaj sigurnosti. Kada smo dijete sklonili od opasnosti, nismo završili posao – napravili smo tek prvi korak”, istaknula je Ana Babić Pezo, naglasivši važnost emocionalne sigurnosti, uvažavanja glasa djeteta i kontinuirane podrške nakon kriznih događaja.
Posebno je upozorila na odgovornost sustava prema roditeljima i stručnjacima:
„Ne možemo graditi sustav sigurnosti za djecu na iscrpljenosti odraslih koji o njima brinu. Moramo pripremati ljude, a ne samo dokumente, osigurati podršku odraslima i povezati institucije prije nego što se kriza dogodi.”
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek istaknula je - „Kultura je mjesto otvorenosti, pripadnosti, susreta emocija i kreativnosti, a sve te odlike same po sebi doprinose čovjekovoj dobrobiti i njegovom fizičkom i mentalnom zdravlju. Prepoznati njezin potencijal znači ulagati u društvo koje zdravlje ne promatra samo kao odsutnost bolesti već kao cjelovitu, fizičku, mentalnu i socijalnu dobrobit.“
Saborska zastupnica Danica Baričević naglasila je potrebu snažnijeg povezivanja institucija, jasnog definiranja odgovornosti i osiguravanja trajne podrške djeci i obiteljima.
„Za dijete nije presudno koliko je institucija uključeno u njegovu zaštitu. Presudno je da njihovo djelovanje bude povezano i da pomoć stigne onda kada mu je potrebna”, poručila je Baričević.
O važnosti sustavne pripravnosti i brige o operativnim snagama govorio je zamjenik župana Zadarske županije Robertino Dujela:
„Dobar dio priprema s ciljem zaštite ljudi, imovine i osiguranja rada društvenih funkcija u slučaju nastanka ugroze odradi se daleko od očiju javnosti. Sustav ne pripremamo na pitanje što ako se dogodi, već moramo dati jasan odgovor – jesmo li spremni ako se dogodi. ”
