Govornici i stručnjaci iz Hrvatske i Slovenije sudjelovali su na jučerašnjoj tribini u Šibeniku „Bikarac – zelena točka preokreta“, posvećenoj planiranom postrojenju za energetsku oporabu otpada u Centru za gospodarenje otpadom Bikarac. Raspravljalo se o tehničkim rješenjima energana na otpad, njihovoj ulozi u sustavu gospodarenja otpadom, mogućnostima financiranja i iskustvima s njihovim radom. Pitanja građana odnosila su se uglavnom na to da Šibeniku ne treba takvo postrojenje jer se toplinska energija ne može koristiti za građanstvo, pri čemu se zanemaruje činjenica da se ona može iskoristiti u pogonima Poduzetničke zone Podi. Zanimljivo je da niti jedno pitanje nije bilo usmjereno na navodnu opasnost od zagađenja. Stručnjaci su potvrdili kako je riječ o neopravdanom strahu, što dokazuju sva moderna postrojenja u Europi, od kojih se neka nalaze u samim središtima gradova.
Kako piše portal Energetika net, koji je i organizirao tribinu, prvi se okupljenima obratio gradonačelnik Šibenika Željko Burić. Podsjetio je da je u bivšoj državi na teritoriju Hrvatske bilo na stotine odlagališta, od kojih su deseci sanirani bez polemika i na kvalitetan način. Šibenik, prema njegovim riječima, prati sve što se događa i nastoji implementirati najbolja rješenja. Bikarac uspješno radi već 15 godina, izgleda urbano, pristojno i uredno te, kako je rekao, to nije zona u kojoj se samo odlaže smeće. Dodatni problem u mnogim sredinama stvara mulj. Burić je upozorio i da je Hrvatska potpisala obvezu smanjenja količine otpada, no to se ne događa – i to ne samo u Šibeniku, nego svugdje.
Otpad postao glavna tema
Direktor tvrtke Bikarac Robert Podrug istaknuo je da je problematika otpada danas jedna od glavnih tema. Bikarac je odlagalište otpada od 1971. godine, a punih 40 godina otpad se ondje odlagao izravno na zemlju. Žao mu je, rekao je, što neki pojedinci tada nisu propitivali zašto je to tako, no nekad smo imali i tvornice bez filtara na dimnjacima, a sada su druga vremena. Danas otpad više ne završava na ledini, nego ulazi u halu gdje se potpuno obrađuje te se izdvaja sve što je moguće reciklirati.
Ipak, ostaje dio otpada koji nije moguće ponovno materijalno oporabiti. Neki, kaže Podrug, tvrde da se taj otpad plasira na tržište, no zapravo se plaća da ga netko preuzme i odloži. Zasad postoje dvije mogućnosti – odlaganje ili predaja otpada nekome tko će ga preuzeti, a u budućnosti će ostati samo ova druga opcija. Cijena je 200 eura po toni, a pitanje je kako će se kretati u budućnosti. Bikarac trenutačno raspolaže s oko 25.000 tona takvog otpada. Prema Podrugovim riječima, u gradovima EU-a postoji niz energana i nema države bez takvog postrojenja, jer treba prihvatiti činjenicu da postoji količina otpada koju nije moguće materijalno oporabiti. Pokrenuta je inicijativa i izrađuje se dokumentacija koja bi trebala dokazati opravdanost gradnje takvog objekta. Kad ona bude gotova, Podrug se nada novom ovakvom skupu na kojem bi se donijela konačna odluka o gradnji.
Nakon Gospića 80 posto građana želi energanu
O tehničkim rješenjima energana na otpad i njihovoj primjeni govorio je dr. sc. Viktor Simončič. Bio bi sretan, rekao je, kad bismo se mogli približiti konceptu zero waste (nula otpada), no to je zasad moguće samo u malim sredinama. Naglasio je da u postupanju s otpadom ne možemo kopirati Švicarsku ili Švedsku, a da stvari ne prilagodimo vlastitim uvjetima. Termička obrada koristi se ondje gdje se materijalna oporaba ne može provesti ili se ne isplati. Za oko 60 posto vrsta plastičnog otpada ne postoji komercijalna materijalna oporaba, pa preostaje ili iskorištavanje energije ili odlaganje. Nakon Gospića, prema Simončičevim riječima, 80 posto građana htjelo bi energanu, kao i svi političari. „Mijenjamo se, a pitanje je što je pametno“, rekao je. Istaknuo je da je Šibenik među rijetkim gradovima koji su sačuvali industriju te naglasio važnost informiranja javnosti, jer se energana na alternativno gorivo ne može izgraditi bez stroge kontrole EU-a. Postoje dokumenti kojih se moramo pridržavati i bez toga energanu nije moguće izgraditi, čak i da to snažno želimo.
O ulozi energana na otpad u sustavu gospodarenja otpadom i mogućnostima njihova financiranja govorila je Maja Feketić, načelnica Sektora za fondove Europske unije u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Hrvatska je 2014. godine, s 379 kilograma otpada po stanovniku, bila značajno ispod prosjeka EU-a, a do 2024. je, s 497 kilograma po stanovniku, gotovo dosegla europsku razinu. Rast količine otpada u Hrvatskoj brži je nego u EU-u (31 posto naspram 8 posto), što snažno povećava pritisak na sustav obrade ostatnog otpada. Od 2010. do danas stopa odlaganja u Hrvatskoj pala je s 94 na 51 posto, a udio recikliranog otpada porastao je s 4 na 38 posto. Feketić je upozorila da se u Hrvatskoj uočava praznina između recikliranja i odlaganja te da kvalitetna priprema omogućuje odgovorno odlučivanje o budućim ulaganjima. U Hrvatskoj je planirano da do 2031. godine u funkciji bude 11 centara za gospodarenje otpadom, a u Šibeniku je trenutno u izradi stručno-tehnička dokumentacija za Postrojenje za energetsku oporabu goriva iz otpada i prosušenog mulja na lokaciji CGO Bikarac.
Žustre reakcije građana
Uslijedila su pitanja iz publike, ali i žustre reakcije. Postavljeno je pitanje ima li smisla graditi takvo kogeneracijsko postrojenje u gradovima koji, poput Šibenika, nemaju toplanu ni razvijenu toplinsku mrežu. Feketić je odgovorila da se tek izrađuje studija izvodljivosti te izrazila nadu da će projekt uskoro biti detaljno predstavljen i s tehničke strane, kada će građani dobiti sve odgovore. Izražen je i strah da će u šibenski kraj dolaziti otpad iz četiriju županija, uz pitanje koje bi koristi imali lokalni stanovnici ako pristanu na takav projekt. Istaknuto je kako bi bilo pošteno ponuditi određene kompenzacije, navodeći primjer Nuklearne elektrane Krško u Sloveniji koja plaća rentu lokalnoj zajednici iako nije opasna za okoliš, pa i šibenski građani priželjkuju slične povlastice.
Iskustva s radom energana na otpad u Sloveniji predstavio je izv. prof. dr. Filip Kokalj s Fakulteta strojarstva Sveučilišta u Mariboru. Iznio je niz tehnoloških detalja, objasnio praksu zemalja EU-a i predstavio skice glavnih elemenata ložišta. Kod energana na otpad, objasnio je, nije bitna samo temperatura na rešetki. Temperatura u komori za izgaranje mora biti najmanje 850 °C, a vrijeme zadržavanja na toj temperaturi minimalno dvije sekunde. Na taj način svi plinovi koji izađu iz materijala potpuno izgore i uklanjaju se sve potencijalno štetne tvari. Isti standard vrijedi za cijelu Europsku uniju. Kokalj je predstavio i energanu na otpad u Celju, prateći njezin razvoj od faze konceptualnog dizajna 2003. do danas, kada se ondje obrađuju respektabilne količine otpada. Naglasio je da se svi podaci o emisijama te energane mogu uživo pratiti na internetu. Njegovo je izlaganje izazvalo velik interes publike, a stručni su odgovori popraćeni pljeskom.
Kokalj je istaknuo i da je energija danas vrlo skupa, pa se, ako netko ponudi povoljan izvor, ona može itekako dobro iskoristiti. Osobno, kako kaže, nema nikakvog straha jer izvrsno poznaje tehnologiju. U Sloveniji se o energanama više i ne priča u negativnom kontekstu jer oko njih nema nikakvih operativnih problema.
O rješenjima za pročišćavanje dimnih plinova iz energana na otpad govorio je Ivan Lončar, voditelj Odjela razvoja u tvrtki Magma iz Požege. Predstavio je konkretna tehnička rješenja koja se koriste diljem svijeta te se zapitao zašto se ne bi mogla primijeniti i u Hrvatskoj. Ne postoji samo jedna tehnologija, istaknuo je, nego je riječ o optimalnoj kombinaciji modernih rješenja.
Zašto je javnost skeptična?
Uslijedio je okrugli stol koji je, kao i cijelu tribinu, moderirao Boris Labudović, glavni urednik magazina EGE. Uz Kokalja, Podruga i Burića, sudjelovali su Mirko Budiša, v. d. zamjenika direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te Lovro Rumora, predsjednik udruge Zeleni Dalmacije iz Splita.
Govoreći o tome zašto javnost skeptično reagira na ovakve projekte, Rumora je kazao da je javnost uvijek u pravu i zahvalio publici na odličnim pitanjima. Reakcije okupljenih, prema njegovim riječima, pokazuju da je ovo „prekapacitirana situacija“, a i njemu se čini problematičnim to što projekt obuhvaća više županija. Upozorio je da prilikom izgaranja mogu nastati opasni spojevi poput dioksina i furana, zbog čega je ključno uspostaviti strogi i transparentni sustav monitoringa s redovitim izvješćima, kako bi javnost u svakom trenutku imala uvid u stvarno stanje okoliša.
