Uoči današnje tribine „Bikarac – zelena točka preokreta“ koja podrazumjeva i gradnju energane oglasio se Most Šibenik koji i dalje inzistira na onome što nije uspjelo niti jednoj razvijenoj europskoj zemlji – da se ide na potpuni zero waste – da se iscrpe mogućnosti odvajanja otpada, recikliranja i proizvodnje bioplina iz vlastitog biootpada o čemu će se razgovarati i na današnjoj tribini.
Umjesto toga, kažu, spaljivanje se gura kao prvo rješenje, iako je prema hijerarhiji gospodarenja otpadom energetska oporaba tek iza sprječavanja nastanka otpada, ponovne uporabe i recikliranja. U priopćenju koje potpisuje Mihovil Klarić iz Mosta stoji:
„Bikarac, Lećevica, Biljane Donje i Lučino razdolje građeni su uz obećanje da će smanjiti odlaganje kroz odvajanje i recikliranje. Ako se danas ti isti centri navode kao izvor goriva za jednu spalionicu, onda građani imaju pravo znati kolike su njihove stvarne stope recikliranja i što se s otpadom svih ovih godina zapravo radilo“, poručuje Klarić.
Most Šibenik traži da svaki centar za gospodarenje otpadom javno objavi stvarne stope recikliranja po godinama. Smatraju da se tek na temelju tih podataka može ozbiljno razgovarati o tome je li postojeći sustav ispunio svoju svrhu ili se prerano odustaje od odvajanja i recikliranja u korist spaljivanja.
„Ako su centri građeni da bi odvajali i reciklirali otpad, a danas se iz njih planira osiguravati gorivo za spalionicu, onda se mora jasno reći kako smo došli do toga. Građani moraju znati je li sustav doista bio usmjeren prema recikliranju ili se sada pokušava opravdati model koji će desetljećima trebati stalne količine otpada“, kaže Klarić.
Iz Mosta podsjećaju da spaljivanje nije prvo rješenje u sustavu gospodarenja otpadom. Grad koji najprije ulaže u spaljivanje, a tek potom pokušava povećavati odvajanje, dugoročno se veže uz model koji za svoju ekonomsku održivost mora imati dovoljno otpada za spaljivanje.
Kao alternativu navode domaće i europske primjere koji pokazuju da se velik dio otpada može odvojiti i oporabiti bez spalionice.
U Čaporicama kod Trilja postrojenje suhe fermentacije obrađuje 12.900 tona biootpada godišnje i iz njega proizvodi bioplin, električnu i toplinsku energiju te organski materijal za tlo. Vrijednost investicije iznosi 17,35 milijuna eura, od čega je 13,1 milijun osigurano iz europskih sredstava.
Na Krku, navodi Most Šibenik, sustav kojim upravljaju Ponikve odvaja oko 60 posto otpada, uz cilj od 70 posto, dok se biorazgradivi otpad kompostira na Treskavcu još od 2005. godine. Godišnje se ondje obradi oko 5.000 tona biootpada, a nastali kompost testira Agronomski fakultet i dijeli se građanima“.
