Prva energana u Hrvatskoj, i prema planovima koji se rade na nacionalnoj razini, trebala bi biti izgrađena upravo u Šibeniku, u sklopu Centra za gospodarenje otpadom Bikarac, kako je obznanila Maja Feketić iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost na okruglom stolu "Energetska oporaba (opasnog) otpada" na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje danas. Planirani kapacitet je 130.000 tona goriva iz otpada godišnje, a služila bi za područje Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske, Zadarske i Dubrovačko-neretvanske županije.
Trenutno je u fazi projektiranja. Paralelno se planira i energana u sklopu kogeneracijskog postrojenja Orlovnjak u slobodnoj zoni Osijek. Njezin bi kapacitet bio 54.000 tona godišnje, a bila bi namijenjena Slavoniji. Feketić je rekla da je već održana jedna sjednica stručnog povjerenstva za Studiju utjecaja na okoliš.
Feketić je navela i da se Fondu javilo nekoliko gradova zainteresiranih za gradnju energane. Pri odabiru lokacije gledat će se blizina centara za gospodarenje otpadom, prostorni planovi i potrebni kapaciteti. Prema njezinim riječima, zasad prednjači Rijeka, koja je već predala zahtjev. Energana bi ondje mogla koristiti gorivo iz otpada i osušeni mulj iz centara za gospodarenje otpadom Marišćina, Kaštijun i Babina Gora.
Feketić je rekla i da bi Zagreb, kao glavni grad, trebao krenuti u smjeru gradnje vlastite energane. Dodala je da se najavljuju i privatne investicije. "Energane predstavljaju nastavak razvoja centara za gospodarenje otpadom, omogućavaju zbrinjavanje sveg ostatnog otpada koji se ne može reciklirati", poručila je Feketić i dodala da se sustav razvija u skladu s hijerarhijom gospodarenja otpadom.
Daniel Rolph Schneider sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje također smatra da su Hrvatskoj potrebne četiri energane. Procjene, rekao je, govore o 350.000 do 500.000 tona goriva iz otpada godišnje, bez drugih materijala koje bi energane mogle koristiti, poput mulja iz pročistača otpadnih voda i ostatnog otpada koji se ne može reciklirati.
Napomenuo je da će realizacija ovisiti o nizu faktora. Rekao je da zna za nekoliko projekata koji su u različitim fazama planiranja. Uz Bikarac i Orlovnjak, C.I.O.S. planira energanu u Sisku, spominjala se i Kutina, a vjerojatno će se u jednom trenutku graditi i zagrebačka energana.
"To bi trebalo biti otprilike dostatno za ovu situaciju", rekao je. Schneider je objasnio da se lokacije biraju kroz studije izvedivosti. Nakon odabira lokacije slijedi procjena utjecaja na okoliš, kojom se utvrđuje je li projekt prihvatljiv za okoliš. Dodao je da se pritom biraju i različite tehnologije.
Bikarac, primjerice, ne bi imao isti tip kotla kao potencijalna energana u Osijeku. Danas je najčešća tehnologija izgaranja i vjerojatno će se ona najviše koristiti jer je najzastupljenija među ponuđačima u Europi, rekao je Schneider.
Perica Jukić iz tvrtke Eco energy predstavio je primjer energane u Prahovu u Srbiji, u čijem je projektu sudjelovao. Rekao je da energana ima suvremeni sustav za pročišćavanje dimnih plinova te da su građani tijekom gradnje bili informirani i mogli postavljati pitanja. Organizirani su im i posjeti energanama u susjednim državama.
