Šibenčanka Marina Bedrica Fazlagić menadžerica je, poduzetnica i stručnjakinja za modu i tekstilnu industriju koja uspješno posluje na međunarodnom tržištu, a život i karijeru gradi na relaciji Sarajevo – Šibenik. Široj poslovnoj javnosti u regiji postala je poznata kao dugogodišnja uspješna direktorica modnog brenda Cesar's za Bosnu i Hercegovinu sa sjedištem u Sarajevu. Na toj je poziciji stekla veliko povjerenje i preuzela kompletno poslovanje tvrtke, profilirajući se kao liderica u maloprodaji vrhunske odjeće.
Nakon godina provedenih u korporativnom modnom menadžmentu, odlučila se posvetiti vlastitom poslovnom putu. U Šibeniku je pokrenula NATIVE, obrt za usluge u sklopu kojeg se bavi agencijskom promidžbom (reklamom i propagandom) te posredovanjem u trgovini tekstilom, odjećom i obućom, a tu je i njezin novi modni brend Adea.
Portal Urbanmagazin.ba razgovarao je s Marinom o njezinom poslu i životu na relaciji Šibenik – Sarajevo, a u nastavku donosimo dio tog intervjua.
S Marinom Bedricom Fazlagić razgovarali smo o profesionalnim prekretnicama, ljudima koji su obilježili njen poslovni put, iskustvu rada u različitim poslovnim sistemima, povratku u Šibenik, ali i o tome šta želi izgraditi kroz Adeu – od odnosa prema zaposlenicima i vizualnog identiteta brenda do planova za širenje i vlastitog razumijevanja uspjeha.
Kada danas pogledate svoj profesionalni put, koliko je preseljenje iz Šibenika u Sarajevo bilo važno za vaš razvoj?
Gotovo cijeli moj profesionalni život vezan je uz modu, maloprodaju i tekstil. Najveći profesionalni razvoj doživjela sam nakon preseljenja iz Šibenika u Sarajevo, gdje sam dobila priliku upoznati modnu industriju puno šire od same prodaje. Tamo sam učila cijeli proces nastanka odjevnog predmeta i kolekcije – od ideje i dizajna, izbora materijala, proizvodnje i organizacije do marketinga, prodaje, upravljanja ljudima i razvoja poslovanja. To je razdoblje u kojem sam zapravo naučila što za mene znači pravi menadžment: povezivati ljude i prilike, donositi odluke, preuzeti odgovornost i istodobno razvijati ljude koji rade uz mene.
Ko je u vašoj karijeri bio osoba koja je možda prije vas samih prepoznala vaš potencijal i dala vam priliku da ga razvijate?
Posebno mjesto u mom profesionalnom životu ima gospodin Murat Ince, vlasnik brenda Cezars i ELPA Grupacije. On je jedan od ljudi koji je u meni prepoznao potencijal možda i prije nego što sam ga sama potpuno osvijestila. Nije mi dao samo posao i funkciju, nego slobodu da učim, donosim odluke, pokušavam, pogriješim, ispravim i razvijam se. U jednom trenutku povjerio mi je kompletno poslovanje firme. Za mene to nije bila samo nova pozicija, nego ogromna odgovornost i najveća potvrda njegova povjerenja. Od njega sam puno naučila o poslu, ali još više o vodstvu. Pokazao mi je da pravi lider ne mora umanjivati ljude oko sebe kako bi pokazao vlastitu vrijednost. Upravo suprotno – razvija ih i daje im prostor da pokažu što znaju. I danas ga smatram mentorom i jednom od najvažnijih osoba u svom profesionalnom razvoju.
Kako ste kroz rad u Sarajevu došli do međunarodnih klijenata i razvoja poslovanja povezanog s proizvodnjom u Istanbulu?
Kroz posao u Sarajevu upoznavala sam vlasnike modnih brendova i poslovne partnere iz Londona, Dubaija, Italije, Srbije, Slovenije, Crne Gore i drugih tržišta. Mnogi od njih tražili su proizvodnju vlastitih kolekcija, a ja sam poznavala tvornice, proizvodnju i procese u Istanbulu. Tako sam ih počela povezivati i s vremenom razvila vlastitu bazu međunarodnih klijenata. Proces obično počinje idejom klijenta, zatim zajedno biramo materijale, razrađujemo model i dizajn, radi se prvi uzorak, korekcije, a nakon toga proizvodnja. Velik dio toga danas se može voditi online, uz nekoliko odlazaka godišnje u Istanbul. To je posao kojim se i danas bavim i koji smatram svojim primarnim međunarodnim poslovanjem, a jako je tih. Nije klasični posao na koji odlaziš svaki dan.
Šta je dovelo do odluke da se, kada je posao postao dovoljno stabilan, vratite u svoj rodni Šibenik?
Kada je taj posao postao dovoljno stabilan i više nisam morala fizički biti u Sarajevu, kao obitelj odlučili smo se vratiti u moj rodni Šibenik. Posao sam mogla voditi iz bilo kojeg grada, a meni je bilo važno ponovno biti bliže obitelji. Već tada je postojala ideja da jednog dana napravimo nešto vezano uz žensku modu, ali život me prvo odveo u druge poslovne sustave te sam se sklonila od „svjetala reflektora“.
Zašto ste nakon povratka prihvatili i hijerarhijski niže pozicije od onih koje ste ranije imali i kada ste shvatili da više ne rastete poslovno?
Nakon povratka prihvatila sam i hijerarhijski niže pozicije od onih koje sam prije imala jer mi titula nikada nije bila važnija od sadržaja posla. Trebala mi je svakodnevna poslovna dinamika, tim i osjećaj da ponovno nešto gradim. S vremenom sam shvatila da mi nedostaje razvoj, ozbiljna razmjena znanja, inicijativa i poslovni izazovi. U jednom trenutku počela sam osjećati da poslovno više ne rastem.
Tijekom dana bila sam u okruženju u kojem nisam imala dovoljno izazova, dok sam poslijepodne razgovarala s poslovnim partnerima iz Istanbula, Londona, Milana, Sarajeva i drugih gradova o novim kolekcijama, materijalima, proizvodnji i idejama. Te dvije stvarnosti postale su previše različite, a ja sve nesretnija, iako ni sama nisam znala zašto. Dugo sam mislila da mi nedostaje Sarajevo. Kasnije sam shvatila da mi zapravo nije nedostajao samo grad, nego okruženje u kojem se razgovara o poslu, stvaranju, razvoju i novim idejama.
Ipak, na to razdoblje ne gledam samo negativno. Upoznala sam ljude koji su mi ostali jako važni. S jednim dijelom tima bilo je pravo zadovoljstvo raditi. Vjerujem i nadam se da će neki od njih biti važan dio mog novog tima u budućnosti.
Koliko je porodica utjecala na način na koji danas želite organizirati svoj poslovni život?
Obitelj mi je iznimno važna. Jako sam povezana sa svojom djecom, a danas imam i malu unuku. S vremenom sam shvatila da ne želim da mi najljepši obiteljski trenuci prolaze samo zato što sam stalno na poslu. Uz mene je cijelo vrijeme bio i moj suprug Jasmin, koji je kroz nekoliko vrlo turbulentnih privatnih i poslovnih godina imao jako puno strpljenja i razumijevanja. Danas mi je važno da mogu organizirati posao tako da imam prostor i za obitelj, putovanja, zajedničke ručkove, blagdane i normalan privatni život. Ne želim da poslovni uspjeh znači da nemam vremena za ljude koje volim.
Kako je nastala ideja o pokretanju vlastitog projekta i šta vas je navelo da konačno napravite taj korak?
Veliki poticaj dali su mi dugogodišnji poslovni prijatelji iz Turske. Pitali su me vrlo jednostavno: imam znanje, kontakte, pristup proizvodnji i robi iz izvora – zašto onda ne radim ono što najbolje znam i pokrenem novi projekt. Tada sam isto pitanje napokon postavila sama sebi. Shvatila sam da nema smisla stalno pokušavati pronaći svoje mjesto u tuđim sustavima kada imam dovoljno znanja, kontakata, iskustva i podrške da izgradim vlastiti sustav te da budem slobodna. Shvatila sam da nisam više ona Marina koja sam bila prije odlaska u Sarajevo. Tako je počela Adea.
Kako ste zamislili Adeu i kakvo iskustvo kupovine želite ponuditi ženama?
Adea je modni projekt koji od početka zamišljamo prvenstveno kao online brend ženske mode, ali uz fizički showroom u Šibeniku. Online prodaja omogućava nam da ne budemo ograničeni samo na lokalno tržište. U Šibeniku imamo prostor iz kojeg ćemo voditi poslovanje i slati narudžbe, a showroom želim da bude nešto drugačije od klasične trgovine. Dolazak će biti moguć po dogovoru. Žena može doći sama ili s prijateljicom, bez žurbe i pritiska, pogledati i isprobati odjeću, popiti kavu ili čašu šampanjca, pustiti glazbu i jednostavno provesti ugodno vrijeme. Kupnja ne mora biti obveza. Voljela bih da Adea bude mjesto na kojem iskustvo kupovine ponovno postaje nešto lijepo i osobno.
Cijeli razgovor pročitajte Ovdje
FOTO: Marina Bedrica Fazlagić
