Na našem portalu Šibenik News, 16. kolovoza 2026., objavili smo članak pod naslovom „Kultni kafić Bono promijenio vlasnika koji je u "smeće" bacio sve ono što je kroz dobru zajebanciju, održavajući duh Šibenika, taj kafić desetljećima njegovao“ autora Ivana Živkovića Žike, objavljen na Facebook profilu TriTrilje koji je našao za shodno dati svoj komentar određenih okolnosti u pogledu promjene vlasništva lokala Bono u Šibeniku.Danas smo dobili očitovanje novog vlasnika Bona koje prenosimo u cjelosti:
„Prije svega treba kazati da je novi vlasnik imenovanog lokala dugogodišnji zaposlenik prijašnjeg menadžmenta, koji se, eto „nostalgično“ stavlja u kontekst „bivše Republike Bono“ svojim dugogodišnjim radom u lokalu i sam na određeni način stvarao ozračje onog fenomena za kojim Žika toliko žali.
Kad smo kod nostalgije, dio teksta u kojem se očito spočitava novom „gazdi“ da je iz imena kafića izbacio oznaku republike, sa zida skinuo zastavu, bacio ju u škovace pa ju zamijenio velikim hrvatskim stijegom, ili da je na zid stavio raspelo, jasno nas upućuje na autorovu motivaciju i njegovu stvarnu nostalgiju, jer Žika evidentno zamjera postavljanje hrvatskog stijega i raspela. Znači li to da je Žiki draža zastava Republike Bono od one Republike Hrvatske? No, ovdje valja dometnuti kako je zastava RH postavljena u znak poštovanja Dana Pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja. Valjda novi „gazda“ ima pravo, poštujući pozitivne propise Republike Hrvatske i istaknuti državnu zastavu, ili bi možda trebao zatražiti pisano odobrenje velikog promicatelja urbane kulture.
Ime lokala je isto, eksponati su i dalje u lokalu, a jeli veleštovani poznavatelj i tumač „društvene i kulturne scene ovog lipog, malog i zločestog grada“ izgubio prostor samopromocije, menze u kojoj je hranio vlastiti ego, neka protumače oni koji imenovanog poznaju.
Facebook objavom, ali i javnom „obznanom“ na uglednom portalu ugledne novinarke, po skromnom mišljenju novog menedžmenta, novog vlasnika se praktički sotonizira, a očiti lijevo liberalni Žika nanosi štetu svojim malicioznim i spretnim pseudo interpretacijama nazivajući kafić Bono ćumezom, prljavim i smrdljivim; ili buharom. Nisu li ti epiteti primjenjivi i na Bono u kontekstu neprežaljene mu Republike Bono, obzirom da se tranzicija zbile tek pred koji dan, nije li dakle stanje lokala sada istovjetno onom dok je istim upravljao i Republikom vladao Damir Žaja, a značajno mjesto u toj vladavini imao i samopromotivni Žika?
Svatko ima svoj ukus i o istom se ne raspravlja „De gustibus non est disputandum“ pa samim time, svatko neka bira mjesta u koja zalazi, to je valjda još uvijek pravo svih i svakog, pa tako i Žike, jednako je tako nesporno pravo novog vlasnika urediti i voditi lokal po vlastitom ukusu i uvesti određene promjene koje smatra potrebnim.
Umjesto da se neutemeljeno nameće kao moralni autoritet i bavi interpretativnim blaćenjem, motiviranim možebitnim vlastitim interesima, sugeriramo Žiki da ponovi gradivo i sjeti se misli velikog Voltairea koji kaže „Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš“ , a što je temeljna motivacija da Žikine iznesene uvrede neće biti predane u tužbi na sud.
Obzirom na ton i semantiku glagoljivog nam Žike, njegovu očiglednu uvrijeđenost raspelom i zastavom Republike Hrvatske, zajedljivost, zaključujemo kako nas njegove objede i dosadno vrijeđanje do određene mjere podsjeća na temeljni fenomen buha (mislimo na vrstu parazitskih buha, odnosno krvožednih nametnika na ljudima i životinjama), koja su, naime izrazito dosadna bića, pa će možda vrli Žika instiktivno doći među svoje, u Bono – Buharu.
Srdačan pozdrav personal Bona (svi kao jedan)”, stoji u tom očitovanju.
