Lokacija na Zlarinu predviđena za slijetanje helikoptera hitne medicinske pomoći zatrpana je smećem i šutom. Zbog toga helikopter uslijed intervencija mora slijetati na plažu među kupače, uporno upozoravaju iz DVD-a Zlarin. Vatrogasci su na društvenim mrežama pozvali Grad Šibenik da očisti lokaciju, no u gradskoj upravi skidaju svaku odgovornost sa sebe i tvrde da to nije u njihovoj nadležnosti.
„Zlarin je među prvim otocima na Jadranu dobio heliodrom izgrađen s jasnom svrhom – da omogući brzo slijetanje helikoptera u hitnim medicinskim intervencijama i spašavanju ljudskih života. Nažalost, taj heliodrom danas nije u funkciji jer je zatrpan hrpama otpada. Dok stoji neupotrebljiv, helikopteri hitne medicinske službe već su se treći put morali spustiti među kupače na plaži. Takve situacije predstavljaju ozbiljan sigurnosni rizik, kako za pacijente kojima je potrebna hitna pomoć, tako i za sve građane i goste koji se zateknu na plaži.Postavlja se jednostavno pitanje: zašto heliodrom postoji ako se ne može koristiti? Potrebno je samo ukloniti otpad i osloboditi prostor kako bi služio svojoj namjeni – spašavanju života. Pozivamo Grad Šibenik da hitno organizira odvoz otpada s heliodroma i omogući njegovo stavljanje u funkciju. Nitko ne bi smio čekati da se dogodi tragedija kako bi se riješio problem koji se može ukloniti u vrlo kratkom roku. Heliodrom nije luksuz – on je dio sustava hitne pomoći i sigurnosti svih stanovnika i posjetitelja Zlarina. Vrijeme je da se to napokon promijeni”, stoji na Facebook profilu DVD-a Zlarin, u čijoj objavi rezignirano zaključuju da oni mogu pisati koliko hoće, ali da se ništa ne mijenja jer nikoga nije briga.
U Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu ističu kako su jedinice lokalne samouprave zadužene za održavanje takozvanih sletnih mjesta:
„Tijekom uspostave Helikopterske hitne medicinske službe (HHMS), sve jedinice lokalne samouprave dostavile su prijedloge potencijalnih lokacija za slijetanje helikoptera na svom području. U suradnji s pružateljem HHMS usluge, sve predložene lokacije analizirane su prema operativnim i sigurnosnim kriterijima, a one koje ispunjavaju propisane uvjete uvrštene su u katalog sletnih mjesta. Njihovo redovito održavanje u nadležnosti je jedinica lokalne samouprave jer upravo ta sletna mjesta omogućuju brži dolazak timova HHMS-a do pacijenata i učinkovitije pružanje hitne medicinske skrbi”, stoji u njihovom službenom odgovoru.
No, u gradskoj upravi Grada Šibenika ne razmišljaju tako:
„Grad Šibenik nema vlasničke niti upravljačke ovlasti nad predmetnom lokacijom na Zlarinu te stoga nema ingerencije za poduzimanje aktivnosti vezanih uz njezino održavanje ili uređenje. Organizacija hitne medicinske službe, uključujući i korištenje lokacija za slijetanje helikoptera hitne medicinske službe, u nadležnosti je Zavoda za hitnu medicinu i drugih za to nadležnih tijela. Razumijemo interes javnosti za ovu temu, no odgovornost se u ovom slučaju pogrešno pripisuje Gradu Šibeniku, iako su nadležnosti jasno definirane”, odgovorili su na upit o tome zašto Grad ne poduzima ništa da se očisti slijetalište na Zlarinu.
Doznali smo da je to zemljište u vrijeme kada je donesena odluka o heliodromu Šibenska biskupija dala na 30 godina šibenskom Domu zdravlja.
Službeno, Grad Šibenik ima tri sletna mjesta za helikoptere hitne medicinske službe: na području bivše vojarne Bribirski knezovi te na Zlarinu i Obonjanu. No, Županijski zavod za hitnu medicinu predložio je i Helikopterskoj hitnoj medicinskoj službi koja je stacionirana na Braču po jednu lokaciju na Žirju i Kapriju koje njihovi mogu koristiti ako ih procijene sigurnima.
Tomislav Jukić, ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije, ističe kako nema informaciju o tomu kako će se i hoće li se uopće riješiti problem sletnog mjesta na Zlarinu. Dodaje kako je bizarno da je ovdje riječ tek o odvozu smeća i šute. Ujedno upozorava na to da nema političke volje ni za osiguravanje osnovnih uvjeta za slijetanje na lokaciji Bribirskih knezova.
„To bi sletno mjesto trebalo opremiti prikladnom rasvjetom, izgraditi asfaltni put dug 150 metara i malo urediti lokaciju, za što ne bi trebalo više od 20.000 eura, ali nitko ne reagira. Jedino što uspijevamo jest zamoliti poduzeće Ceste Šibenik da nam dva do tri puta godišnje na tom mjestu pokose travu”, zaključuje Jukić.
Nebriga koja je očita još je teže objašnjiva jer nije riječ o transportu krumpira nego o spašavanju ljudskih života!
