Hrvatski nogometni klub „Šibenik” umro je u 94. godini. Izdahnuo je nakon duge i teške bolesti kao hrvatski, domoljubni, od navijača voljeni, poduzetnički sport business klub. Usprkos pokušajima liječenja i ozdravljenja pomoći nije bilo. Skončao je u stečaju i ispraćen s primjerenom dozom nostalgije i zabrinutosti za budućnost nogometa u Šibeniku.
Za života „Šibenik” nije uspio očekivanja i želje svojih navijača iako je imao lijepe uzlete, a i dao je 12 nogometnih reprezentativaca. Rođen je 1. prosinca 1932. godine iako mu u rodnom listu piše da je registriran 30. kolovoza 1933. godine. Osnovan je kao jedna od sportskih sekcija šibenskog Jugoslavenskog radničkog sportskog društva (JRSD) „Šibenik” koje je okupljeno na inicijativu sekretara Saveza komunističke omladine Jugoslavije Zlatka Šnajdera. JRSD i nogometnu klub u toj sportskoj organizaciji osnovali su Karlo Bauer, čelnik šibenskog Saveza zanatskih radnika i šibenski komunistički prvaci i radnički aktivisti Mijo Blaće, Mijo Balen i Ante Ančić. Prvi predsjednik nogometnog kluba „Šibenik” bio je dr. Marin Čičin Šain, dužnost tajnika kluba obnašali su Marko Bilić i Krešo Crnogaća, a blagajnika Zvonimir Grubić i Juraj Balen dok su članovi uprave bili Mijo Blaće, Josip Vanjur, Ante Blažević, Josip Maškov, Ivo Lakoš i Ivo Vikarijo. Budući da u Kraljevini Jugoslaviji komunisti nisu smjeli obnašati nikakve dužnosti, čelnici nogometnog kluba „Šibenik” bili su Šibenčani koji su se za radnička prava i socijalnu pravdu borili kroz sindikate. Prvu javnu nogometnu utakmicu radnički „Šibenik” igrao je protiv šibenskog građanskog nogometnog kluba „Osvit” u studenom 1934. godine. Izgubio je rezultatom 11 : 11. Za „Šibenik” su igrali Tikulin, Koceić, Alfier, Grubišić, Škarica, Lakoš, Žonja, Bjažić, Tešulov, Popović i Knez, a trener je bio Fabijan Grubišić. Godine 1937. „Šibenik” je igrao kao reprezentacija Šibenika protiv reprezentacije Spolita, a 1939. godine svi nogometaši i uprava „Šibenika” bili su uhićeni i zatvoreni zbog izgreda na utakmici u Trogiru. Od 1938. „Šibenik” se natjecao u prvenstvu Splitskog nogometnog podsaveza, a 1939. godine dobio je ime Radnički sportski klub „Šibenik” i amblem; crveni krug s bijelom nogometnom loptom u sredini i slovima Š I B E N I K. „Šibenik” nazvan: Radničko sportsko društvo što je bio kompromis neslaganja među članovima uprave kluba – komunistima i pristašama Hrvatske seljačke stranke. Komunisti su htjeli da „Šibenik” bude Jugoslavenski sportski klub, a HSS-ovci da bude Hrvatski nogometni klub. Na kraju nije bio ni jugoslavenski ni hrvatski nego samo radnički. Pridjev hrvatski, ponio je tada treći šibenski nogometni klub koji se zvao – „Hajduk”.
Godine 1940. godine, „Osvit” postaje Hrvatski građanski športski klub, a „Šibenik” kojeg preuzima Komunistička partija Šibenika, ostaje Radničko sportsko društvo. U prosincu 1940. godine RSD „Šibenik” je zabranjen i raspušten. Dana 15. travnja 1941. godine Šibenik je okupirala vojska fašističke Italije, a 20. travnja nakon što su fašisti ubili dvojicu Šibenčana, većina nogometaša i članova uprave „Šibenika” (kluba koji ima 800 podupirućih članova) odlazi u partizane i uključuje se u antifašističku borbu u kojoj je poginulo 16 njegovih nogometaša. Rad kluba obnovljen je 1040. godine u okviru Fiskulturnog društva „Šibenik”, ali se u natjecanja uključuje tek 1946. godine. Godine 1949. godine „Šibenik” je prvak Republičke lige NR Hrvatske. Prvak Dalmatinske lige „Šibenik” je bio 1955. godine, a na zadnjem mjestu bio je republičkoj Drugoj ligi, no ostaje i postaje „vječni drugoligaš”. Samostalnim nogometnim klubom „Šibenik” je postao 1950. godine kada se prvi puta natječe Trećoj saveznoj ligi Jugoslavije, ali je odmah ispao iz tog ranga natjecanja. Prvakom NR Hrvatske postao je 1951. godine što je bio njegov najveći uspjeh do 1972. godine. Utakmice je igrao na nogometnom stadionu na Šubićevcu koji je otvoren 1948. godine. „Šibenik” je 1952. godine bio prvak Dalmatinske lige, 1953. treći i Hrvatsko-slovenskoj ligi, 1954.zadnji u Drugoj saveznoj ligi, 1955. četvrti u hrvatsko-slovenskoj ligi, 1960. peti u Drugoj saveznoj ligi – zapad, a1965. I 1972. godine četvrti.
Devedesetih godina kada se raspada Jugoslavija i počinje velikosrpska agresija na Hrvatsku, nogometaši „Šibenika” postaju hrvatski branitelji i bore se za Hrvatsku na prvim crtama bojišnice. Nakon Domovinskog rata NK „Šibenik” postaje Hrvatski nogometni klub „Šibenik” i pod tim će imenom nakon puno uspona i padova, mogućih uspjeha i realnih neuspjeha skončati svoj život.
Zadnjih dana svibnja 2026. godine ispraćen je na vječni počinak, a na njegovom zgarištu rađa se novi šibenski nogometni klub koji će se zvati Građanski nogometni klub „Šibenik”. Tim imenom nogometni klub odriče se svoje početne jugoslavenske, radničke i komunističke prošlosti, a nastavlja nogometnu baštinu prvog šibenskog gražanskog nogometnom kluba koji se zvao „Osvit”.
