Građani Šibenika, priopćila je Hrvatska stranka umirovljenika Šibensko-kninske županije, suočavaju se s valom poskupljenja osnovnih komunalnih i javnih usluga – vode i odvoza otpada.
-Uz porast cijena električne energije – kaže se u reakciji HSU-a na poskupljenjakoju potpisuje Branko Peran, predsjednik HSU-a Šibensko-kninske županije - to je težak udar na sva kućanstva, a posebno ona s niskim primanjima. Iako se poskupljenja pravdaju rastom troškova održavanja infrastrukture, energenata, prilagodbom zakonodavnim standardima te ulaganjima, to ne ublažava posljedice cjenovnog udara na standard i kvalitetu života građana, posebno onih najugroženijih, a to su umirovljenici. Umirovljenici su i prije poskupljenja ovih komunalnih i javnih usluga živjeli na granici financijske izdržljivosti. Mirovine ne prate rast životnih troškova, a svako novo poskupljenje dodatno smanjuje mogućnost umirovljenika da pokriju osnovne mjesečne potrebe. Za mnoge od njih računi za komunalne usluge više nisu samo tehnička obaveza, nego izvor brige, straha i odricanja. U takvim okolnostima, pitanje može li se olakšati financijsko opterećenje umirovljenika postaje ne samo socijalno, nego i moralno pitanje za lokalnu zajednicu. Stoga HSU ŠKŽ izražava duboku zabrinutost i neslaganje s najavljenim poskupljenjem cijene vode u gradu Šibeniku, kao i najavom poskupljenja odvoza otpada te upozorava da svako povećanje cijena, pa i ono koje se obrazlaže investicijama i rastom troškova poslovanja, mora biti odmjereno prema stvarnoj mogućnosti građana da te račune plate. Na žalost javna poduzeća Grada Šibenika nisu pokazano razumijevanje za najranjivije skupine u društvu – one koje su svoj radni vijek uložile u razvoj ovog grada - a danas jedva spajaju kraj s krajem. Neprihvatljivo je da se starije građane dovede u situaciju da biraju između plaćanja računa i osnovnih potreba poput hrane i lijekova. Umirovljenici ne smiju postati kolateralna žrtva lošeg planiranja, nedovoljno transparentnih investicija i rješavanja financijskih problema komunalnih poduzeća preko leđa građana.
Poskupljenje vode
Direktor Vodovoda gosp. Zvonimir Štrkalj poskupljenje vode od 63 posto objasnio je riječima: - Ovo povećanje cijene vode nužno je da se pokriju svi troškovi i izdaci, da bi se ispratili svi projekti te da bi poduzeće opstalo i bilo u pozitivnoj nuli.
To obrazloženje nije točno, a osporio ga je vijećnik županijske skupštine Ivan Gulam: ,-Do poskupljenja vode došlo je zbog povećanja troškova Vodovoda- poskupljenje materijala, i povećanje plaća, a ne zbog povećanja naknade za razvoj.
Poskupljenje odvoza otpada
Najavljeno poskupljenje usluge odvoza otpada – naglašava se u prioćenju HSU-a - Zeleni grad d.o.o. obrazlaže jednokratnim gotovinskim plaćanjem novih teretnih i osobnih vozila. Takav način financiranja – jednokratno i gotovinski - otvara pitanja racionalnog upravljanja resursima, osobito u trenutku kada se poskupljenje pravda nedostatkom financijskih sredstava te malim plaćama zaposlenika. Uobičajena praksa u ovakvim investicijama je korištenje leasinga ili fazno financiranje, čime se izbjegava trenutačno veliko opterećenje budžeta. U priopćenju Zelenog grada navodi se kako plaće zaposlenika nisu pratile rast životnih troškova i inflacije te da prosječna neto plaća u Društvu iznosi oko 1224 eura bruto, što je približno 18 posto manje od prosječne plaće na razini Republike Hrvatske. Ipak, prema informacijama kojima raspolaže HSU, Zeleni grad redovito isplaćuje svojim zaposlenicima stimulacije Redovita isplata stimulacija, u iznosima koji se kreću u rasponu od 150 do preko 400 eura mjesečno, može se smatrati oblikom prešutnog povećanja plaće određenim zaposlenicima, a ne sustavnom i transparentnom politikom poboljšanja materijalnog položaja svih radnika. Takva praksa nije jednaka niti pravedna prema svim zaposlenima, a pogotovo nije opravdanje za poskupljenje usluge koje će snositi građani.
Također – navodi HSU - unatoč činjenici da sva vozila Zelenog grada imaju ugrađene GPS uređaje, čime je njihov rad moguće precizno nadzirati, evidentirano je da određene posade imaju značajno manji broj odrađenih pražnjenja spremnika, a istovremeno ostvaruju jednak ili sličan broj prekovremenih sati kao i posade s većim opterećenjem. Osim toga, postoje navodi da dio radnog vremena provode izvan radnih lokacija, što dodatno otvara pitanja o nadzoru rada i učinkovitosti organizacije sustava.
-Ako direktor tvrdi – postavlja pitanje HSU - da nema dovoljno sredstava za podizanje plaća, kako je onda moguće da raspolaže sredstvima za kontinuirane stimulacije te kako se opravdava veliki broj prekovremenih sati kod određenih posada, osobito onih za koje je utvrđeno da tijekom radnog vremena imaju značajno manji broj odrađenih pražnjenja, ranije se vraćaju u garažu, te dio radnog vremena provode u ugostiteljskim objektima. Ovakva praksa zahtijeva dodatna pojašnjenja i jasno postavljanje odgovornosti unutar sustava organizacije rada?
