Ivana Šimac Mehić, Šibenčanka, koja u zaleđu Vodica s obitelji vodi Ranch4M, koju su prozvali modernom šibenskom mlikaricom, nasljednicom starih mlikarica koje su na magarcima donosile mlijeko u Šibenik, kandidatkinja je na natjecanju na kojem se bira uzorna seoska žena. Jubilarni 25. izbor održat će se 11. listopada u Brodsko-posavskoj županiji, a Ivana je, kako kaže, zahvalna Županiji koja je zaista podržala njezin odlazak na to natjecanje i što razumiju da je to važno. Na tom natjecanju neće predstavljati samo sebe i svoj ranch nego i Šibensku županiju i njezinu mlijekarsku tradiciju.
Rođena Šibenčanka radila je 22 godine u zdravstvu kao medicinska sestra i to najviše na šibenskoj kirurgiji i Otorinologiji, a onda je zbog posljedica autoimune bolesti napustila taj posao. Okrenula je život naglavačke – suprug i ona kupili su komad zemlje u zaleđu Vodica, nastanili na njemu životinje i krenuli u proizvodnju mlijeka, jogurta i sira, a s njom sada rade i obojica sinova. Od toga je napravila inspirativnu poduzetničku i žensku priču.
Ivana je dijete Šibenika i asfalta, živjela je dugo u zgradi na 13 katu na Šubićevcu , rasla „pod staklenim zvonom”, a kao dijete bojala se i komaraca, a sada se srodila s prirodom.
„Radila sam 17 godina kao medicinska sestra u šibenskoj bolnici, najviše na kirurgiji. Kada su mi iskočila tri diska prebacili su je na Odjel Otorinolaringologija Nakon osam godina dobila sam rješenje za rad na stalno, a tu sam već radila 17 godina. Kad nakon 17 godina rada u bolnici date otkaz to je za sve šok. Razmišljala sam o tome dvije godine prije nego što sam otišla iz tog posla Muž je želio da kupimo komad zemlje. Našli smo ono što smo željeli u vodičkom zaleđu. Prva misao mi je bila da kupim maslinik i od toga je sve krenulo. Danas se bavimo samo mljekarstvom i proizvodnjom različitih vrsta jogurta, sira kefira. Sve to ne bih uspjela bez svog supruga koji kao skiper radi u inozemstvu i puno je toga financirao”, priča Ivana.
Poznata je i kao velika ljubiteljica i zaštitnica napuštenih životinja pa je tako spasila na svojoj farmi i neke koje su vlasnici bacili na ulicu ili su pronađeni osakaćeni.
Radi dnevno najmanje 12 sati. Stalno je u pokretu i stalno prati reakcije kupaca i prilagođava im se, ali kaže da se nikada ne bi vratila u Grad i da bi radije živjela u šatoru nego u stanu u gradu.
