Pravoslavna Eparhija dalmatinska večernjim bogoslužjem u crkvi sv. Spasa u Šibeniku sinoć je započela svečanost u povodu kanonizacije svetog Nikodima Milaša, episkopa dalmatinskog koja će biti održana danas u 9 sati u istoj šibenskoj crkvi. Nikodima Milaša, pravoslavna crkva slavi kao episkopa dalmatinskog i znanstvenika koji, ističe se, pripada među ljude koje su svojim životom i znanstvenim radom zaslužili neizmjerno poštovanje i pamćenje pravoslavnih Dalmatinaca. Kao eminentan znanstvenik, posebno u oblasti kanonskog prava i crkvene povijsti, Milaš je, naglašava se u opisu njegovog lika i djela, služio na čast svojoj eparhiji, a kao znanstvenik stekao svjetski ugled i do danas nije nadmašen u srpskoj znanosti crkvenog prava. Za njegovu knjigu „Pravoslavna Dalmacija” navodi se da je još uvek osnov celokupnom proučavanju istorije Pravoslavne crkve u Dalmaciji. Pamteći episkopa Nikodima Milaša, episkopa dalmatinskog i znamenitog crkvenog pisca, pravoslavni u Dalmaciji odužuju dug svom duhovnom pretku, koji je neprocenjivo zadužio Crkvu u Dalmaciji, obogaćujući je svojim postojanjem, svojim trudom i vernošću veri svojih otaca.
Na prvo liturgiojsko proslavljenje sv. Nikodima Milaša, pozvani su svi pravoslavni vjernici, a neke parohije organizirale su prijevoz vjernika do Šibenika autobusima.
Nikodim Milaš rođen je u Šibeniku, 1845. godine, od oca Trifuna, Srbina, i majke Marije. Po rođenju je dobio ime Nikola. Umro je 1915. godine u Dubrovniku, a njegovi posmrtni ostaci prenijeti su 1930. godine u Šibenik. U rodnom Šibeniku, je završio Osnovnu školu, gimnaziju, a Bogosloviju u Sremskim Karlovcima. Studirao je u Beču i u Kijevu u tadašnjoj Rusiju. Za suplenta Bogoslovije u Zadru postavljen je 1871, a 1872. godine imenovan je za stalnog profesora. Monaški postrig je primio 1873. godine u Zadru, dobivši ime Nikodim, a na Božić je rukopoložen u čin jerođakona. 1875. godine rukopoložen je u sveštenički čin, a 1880. godine je proizveden u čin arhimandrita. Za episkopa dalmatinskog izabran je1890. Godine. Na tronu episkopa dalmatinskih Nikodim Milaš bio je dvadeset i dvije godine. Želio je ostati u Dalmacija pa je odbio ponudu postati mitropolit Srbije. Umirovljen je godine1912. Predvodio je konzervativnu pravoslavno-srpsku političku struju u Dalmaciji. Nije priznavao srpstvo izvan pravoslavne vjere. Bio je plodan vjerski publicist i pisac. Objavio je 1901. knjigu Pravoslavna Dalmacija. Vezan za velikosrpsku ideologiju, Milaš je u svom radu o povijesti Dalmacije izmišljao razne povijesne priče i prikaze o predosmanlijskoj prisutnosti Srba i osnivanju srpskih pravoslavnih samostana i crkvi u Dalmaciji. Kao izvore je navodio nepostojeće dokumente, te podatke iz navodno napisanog, „izgubljenog” "Ljetopisa građanskih i crkvenih događaja" s opisom srpske i pravoslavne povijesti u Dalmaciji do 1754. godine. Knjiga Pravoslavna Dalmacija je napisana uz promišljeno iskrivljavanje povijesnih činjenica. Među njegovim tvrdnjama je i ta da se pravoslavlje u Dalmaciji može pratiti od apostolskog doba te da su se Srbi naselili u Dalmaciji u 4. stoljeću i da je sve do do 9. čak i 11. stoljeća bila etnički čista. Tvrdio je da su Hrvati u početku bili pravoslavni kršćani, te da je sakralna baština Splita dio srpske pravoslavne baštine. Dijelio je stajalište da su svi govornici štokavskog dijalekta nekoć bili etnički Srbi. Takve ideje i tvrdnje korištene su kao argumenti i opravdanje za velikosrpske pretenzije tijekom Domovinskog rata.
