Dubravka Rudan iz Radonića već 20 godina prodaje na šibenskoj pijaci povrće i voće - isključivo ono što ona i njezina obitelj uzgoje na njivama u Radonići u Petrovom polju, odakle je rodom. Nije prepoznata samo po kvalitetnoj robi nego po svojoj pričljivosti i otvorenoj komunikaciji s kupcima uvijek "začinjenom" osmijehom i nekom doskočicom.
Najpoznatija je po pomidorama i to po onima koje uzgoji od starog sjemena - volovskom srcu , kako ona, kaže, onim nepravilnim, grbavima, ali sočnima. Uz različite sorte pomidora uzgajaju i tikvice, balancane, luk, kupus, salatu te cate i čentrune. Ove je zime nismo imali priliku vidjeti na pijaci jer nije imala što prodavati, a ovih dana pojavila se sa sadnicama različitog povrća.
"Zimi ja nemam ovdje na pijaci što raditi. Mi se u tom razdoblju pripremamo za rasade, za ovo što sada nudimo,a to su sadnice domaćeg povrća – pomidora, tikvica, balancana, zelenog kupusa, selena, petrusimena, čentruna, dinja. Imamo sve što se sada sadi. Radimo sve sami.Sijemo zrno po zrno, pikiramo i onda donesemo prodaju", priča Dubravka.
Kaže da ima uglavnom svoje stalne kupce, a da nema onoga tko nije oduševljen njezinim pomidorama. Nose ih u Njemačku, Švicarsku, Francusku jer, kako kažu, takvih pomidora tamo nema.
"Imaš sto vrste volovskog srce, ali kod mene je staro sjeme. Ja to sama sušim i pripremam za sjetvu. Tako radim i s tikvicama i skradinskim kukumarima, a ovo ostalo je klasično, hibridno sjeme", otkriva nam Dubravka.
Poljoprivredom se suprug i ona bave 20 godina. U Petrovom polju pomaže joj brat i snaha. Ima četvero djece. Sva su fakultetski obrazovana. Troje već rade, a četvrta, najmlađa kći još studira. Pomognu i oni kad mogu i kad treba, kako kaže Dubravka ponosna na t što su suprug i ona svojim radom poljoprivredi odškolovali svoju djecu.
"U Radoniću imam veliku njivu. Izvadili sm vinograd i posadili povrće. Težak je to posao. Treba sve to zasijati, pa posaditi, pa prodati. Ne možeš bez potpore obitelji, dodaje Dubravka. Ona je po struci kuharica i za vrijeme Domovinskog rata radila je u restoranu Tri bunara.
"Bila sam vrsna kuharica. Dolazili su kod nas na spizu brojni Šibenčani ali sam se udala u Radonić. Došla su dica, i aj ća. Napustila sam taj posao i posvetila se poljoprivredi. Mogla bi ja i sada raditi kao kuharica, ali neću. Ovo mi je bolje. Ja se ne bojim rada. U matere je bilo nas desetero djece i si smo radili na zemlji. Naučiš to od malena i uđe ti pod kožu", zaključuje Dubravka.
