Anton Bataljaku, poznati šibenski zlatar i filigran, kojega pamtimo i kao sjajnog basa nezaboravne klape Šibenik. jedan je od najstarijih poduzetnika u povijesnoj jezgri Šibenika u kojoj svoju zlatanicu, u šibenskoj Kalelargi, ima od 1960. godine, a prije toga je nekoliko godina radio u obližnjoj očevoj radnji pa je sigurno jedan od najpozvanijih koji može govoriti o radu i životu u tom sada najnapuštenijem dijelu grada izvan sezone.
„Ovaj dućan imam 54 godine, a prije toga sam tri godine radio u očevom prostoru, kada sam završio zanat.Ovo je nekada bilo strateško mjesto, ali se to izgubilo Došli su ti šoping centri. Muka me uhvati kad me ljudi pozovu da se nađemo na kavi, recimo, u Dalmare centru. Ma kakav šoping centar, pa imamo našu divnu rivu i brojne kafiće. Ajde da je kiša ili snijeg, ali kad je lipo vrime, to nema smisla. Ja otvorim svoju zlatarnu u oko 9 i pol, ali je sve prazno. Tek se nešto počinje događati oko 10. 30 sati, kada ljudi idu na marendu. Ljeti je druga priča , ali o zimi je pusto. Poslije 18 sati nema nikoga. Strah te proći ovuda. Sve je u mraku. Ja ni kćer ni suprugu ne bih ovdje ostavio same u to vrijeme”, kaže on.
Čovjek bi po njemu mogao navijati sat, kada oko podneva izlazi iz svoje zlatarne i u nju se vraća popodne. I tako, istim ritmom već 54 godine.
„Naviknuo sam na dvokratno radno vrijeme i to je to. Najdraža mi je subota kada radim samo do 13 sati, ali ipak, zimi, kada se nema što raditi dosadi mi nedjeljni odmor i jedva čekam da dođem u ponedjeljak u svoju radnju”, priznaje.
Nakit koji prodaje je ručni rad. Na Brodarici ima radionicu, a u dućanu u Kalelargi samo radi završne poslove. Skroman po prirodi ne misli da ljudi dolaze u povijesnu jezgru kako bi kupili baš njegov nakit, ali priznaje da ima takvih pa i onih koji dođu iz Zagreba jer znaju što kupuju u vremenu kada se sličan nakit prodaje i po suvenirnicama, a ljudi baš ne gledaju na kvalitetu i je li to srebro ili nije već im je bita cijena.
Anton Bataljaku pamti i puno bolja vremena u povijesnoj jezgri Šibenika.
„Pamtim ona vremena kada bih se , kada bih malo zakasnio, probijao kroz kolonu ljudi u Kalelargi da bih otvorio dućan. To su bila drukčija vremena kada je Šibenik živio punim plućima. Danas Šibenik stagnira. Tada su Zadrani dolazili kod nas kupiti odjeću kućanske aparate, namještaj, a danas?”
Na primjedbu da šibenski gradonačelnik Željko Burić tvrdi suprotno bez ograda odgovara:” Neka gradonačelnik govori što govori, ali ja imam svoje iskustvo. Govorim ono što jest. Zadar već 20 godina ima popodne besplatan parking da bi privukao ljude u staru jezgru. Mnogima tih nekoliko kuna znači puno, ali kod nas toga nema . Što napraviti? Ne znam što bih vam rekao. Eto i gradonačelnik je prije nekoliko godina kazao da baca rukavicu trgovačkim centrima i da će privući ljude u povijesnu jezgru, ali ništa od toga. Mislim da griješe u tome što nisu odredili što može biti u povijesnoj jezgri. Imamo puno suvenirnica i sličnih dućana koje rade 4 mjeseca i to je problem”, ističe Bataljaku, a razgovor ipak dovršava optimistično. „ Ova moja radnja kada odem u mirovinu ipak neće biti zatvorena. .Moje kćerke imaju smisla za ovo što radim, Možda neće ova zlatarnica raditi sve kao što radi sada, ali siguran sam da će one ovdje nastaviti ovu djelatnost”, otkrio nam je.
