Prema deklaraciji za nauk vjere„Fiducia supplicans“, koju je Papa odobrio, moguće je blagosloviti parove koje čine osobe istoga spola, ali izvan svakog obreda i oponašanja vjenčanja i uz opasku da se crkveni nauk o braku se ne mijenja i da blagoslov ne znači odobravanje zajednice. Papa je ovu odluku donio suočen s molbom dviju osoba da budu blagoslovljene, iako je njihov status kao para „neregularan“. Prem Papinoj odluci zaređeni će službenik moći to učiniti, ali izbjegavajući da ta gesta pastoralne blizine sadrži elemente čak i izdaleka slične obredu vjenčanja.
Razmatrajući temu blagoslova, Papa je ukazao na razliku između obrednih i liturgijskih, i spontanih blagoslova sličnih gestama pučke pobožnosti. Upravo se u okviru te druge kategorije otvorio je mogućnost prihvata i onih koji ne žive prema odredbama kršćanskoga moralnog nauka, ali ponizno traže blagoslov.
Ovom odlukom Papa je dopustio da se klasično shvaćanje blagoslova proširi i obogati te da obuhvati mogućnost blagoslova za parove u neregularnom stanju i parove koje čine osobe istoga spola, ne potvrđujući službeno njihov status ili mijenjajući na bilo koji način vječni nauk crkve o braku dakle katolički nauk koji dopušteni smatra samo spolni odnosi u okviru braka između muškarca i žene. U kratkoj molitvi koja može prethoditi tom spontanom blagoslovu, zaređeni službenik može moliti za njih mir, zdravlje, duh strpljenja, dijalog i uzajamnu pomoć, ali i Božje svjetlo i jakost kako bi u potpunosti mogli vršiti njegovu volju.
