Dušan Šarac, otac Večeri dalmatinske šansone, najboljeg hrvatskog festivala lijepe glazbe, danas je osobno priopćio da se povlači i da njegovo glazbeno dite koje već četvrt stoljeća oduševljava nastaviti živjeti bez njega. Povlačenje s dužnosti umjetničkog direktora Šansone koju je sam stvorio ne znači da se povlači i iz skladateljskog stvaralaštva što bi bio neprocjenjiv gubitak i tragedija.
Večeri dalmatinske šansone, festivala koji je uzdigao Šibenik na čast hrvatske metropole pjesme i glazbe ne bi bilo bez Dušana Šarca. Šansona je krenula na njegovo pogonsko gorivo, njegov minuli rad i golemi ugled koji je uživao među najeminentnijim i najpopularnijim glazbenicima Hrvatske i bivše Jugoslavije. Njegova riječ bila je dovoljna da Šibenik doslovno iz ničega dobije vrhunsku glazbenu manifestaciju koja donosi uspjeh i slavu onima koji zasluže da se na njoj pojave kao pjevači, glazbenici, pjesnici i aranžeri. Večeri dalmatinske šansone zaokružile su i okrunile njegovu bogatu i plodnu skladateljsku karijeru i danas ga je nemoguće zamisliti izvan tog okvira unutar kojeg divne glazbene slike riše.
Na Dušanov poziv u Šibenik su 1998. godine došli Arsen Dedić, Gabi Novak, Ibrica Jusić, Tereza Kesovija, Đani Maršan, Kemal Monteno… Došli su svi oni koji su na glazbenoj sceni zaista nešto vrijedili. Dušanova uloga bila je presudna i nemjerljivo značajna, a izvođači koji su se odazvali njegovom pozivu zidari su upravo onakvog šibenskog festivala kakav je sanjao.
Kakva će šibenska Šansona biti bez Dušana Šarca i njegove magije teško je predvidjeti, ali dalje u život bez oca ide zreli i samosvojni 26-godišnjak koji će uvijek znati tko mu je otac jer su u njegovim venama najljepše Dušanove pjesme.
Dušan Šarac: Nakon 1995. godine bio sam u zrakopraznom prostoru. Imao sam tek jednu davnu ideju, jednu želju – da napravim nešto u Šibeniku, ali ne festival poput ostalih festivala. Dugo sam razmišljao o tome. Onda se dogodila proslava 700. obljetnice šibenske biskupije koja me je nadahnula i ohrabrila. Krenuo sam s Festivalom dalmatinske šansone. Prva su dva festivala bila skromna, a treći je već bio uspješan. Da se nisam vratio u Šibenik Festivala dalmatinske šansone ne bi bilo, a ne znam ni što bi uopće bilo sa mnom.
Foto: Stanko Ferić
