Datum objave: 10. Srpanj 2023

NIJE SAMO GENIJALAN NEGO I HRABAR / Desetogodišnji šahist Ivano Močić koji pobjeđuje i velemajstore otvoreno priča o svom tjelesnom hendikepu

Diana Ferić
Diana Ferić

Desetogodišnji Ivano Močić, čudo od djeteta i šahiste koji je nedavno, i to s crnim figurama, po bobijedio šahovske velemajstore uz to što je genijalan je i iskren i hrabar je iako je još dijete vrlo otvoreno govori i o svom hendikepu i u priči za Večernji list priznaje - da je meni noga zdrava, nikad ne bih upoznao šah.

Kako piše Dražen Brajdići u Večernjem listu oduševljen je što je imao priliku upoznati svoje idole pa ih čak, u simultanki, i pobijediti. Ističe da najviše voli Carlsena i Nepomnijašija obojica na slici, a od mlađih Indijca Gukesha

Ovo nije još jedna priča o novom čudu od djeteta, programiranom šampionu svog sporta, već o jednom hrabrom šibenskom dječaku, velikom borcu britka uma, koji je već sada poticaj ne samo svojim hrvatskim vršnjacima nego i puno šire. Kako onima s problemima lokomotornog hendikepa tako i onima bez ikakvih zdravstvenih poteškoća, piše Brajdić.

 Ivano Močić oduševljen je što je imao priliku upoznati svoje idole pa ih čak, u simultanki, i pobijediti. Ističe da najviše voli Carlsena i Nepomnijašija obojica na slici, a od mlađih Indijca Gukesha

Pobijedio svjetske velikane

A 10-godišnji Ivano Močić ne samo da je pobijedio svoj hendikep, nastao nakon jednog medicinskog incidenta, nego je nadigrao i najbolje šahiste svijeta. Mali Šibenčanin bio je jedan od rijetkih nepobijeđenih sudionika simultanke igrane prigodom otvaranja zagrebačkog turnira Grand Chess Toura, a igrao je protiv Kasparova, Carlsena, Ananda, Firouzje, Nepomnijašija...

Kako mu je to pošlo za rukom?

Zeznuli su se. Firouzja je pogriješio, žrtvovao je pješaka i dospio u nepovoljnu situaciju koju sam ja iskoristio. I zato su kod mene morali duže misliti nego kod drugih. Kad sam pobijedio svih 11 velemajstora, nisam mogao doći k sebi.

Da je meni noga bila zdrava, ja nikad ne bih otkrio šah. Vjerojatno bih igrao nešto s loptom, možda nogomet koji je igrao moj tata.

A tata Ivo, voditelj prodaje kutjevačke Vinarije Galić za cijelu obalu, bio je perspektivan nogometaš.

Bio sam među ulaznim juniorima Dinama, kod trenera Rore, prvi naraštaj koji je iz Dinama išao na posudbu u Lokomotivu. Nažalost, u tom prijelazu imao sam tešku ozljedu Ahilove tetive. Pokušavao sam još dvije godine i potom se posvetio fakultetu i završio ekonomiju.

Za svog desetogodišnjeg sina, o čijoj se šahovskoj perspektivi naveliko priča, kazao je da nosi težak križ.

Prošle godine Ivano je na Rebru prošao dvije operacije te je proveo 110 dana u bolnici, no i unatoč tome je s 9 godina postao prvak do 11. Prije ove simultanke bili smo na dogovoru za novu operaciju, ovaj put stopala.

O svemu tome Ivano govori kao da je u pitanju odlazak na igralište.

Malo se mučim s hodanjem, zna me zaboljeti, no ja to dobro podnosim. Spasile su me dvije operacije. Najviše me muči stopalo, krivo hodam i sada će mi pokušati riješiti skraćenje Ahilove tetive. Nisu operacije meni problem, više je to mami i tati.

I doista, nije lako biti u koži roditelja koji nakon složene operacije čekaju da se pojavi kirurg i kaže da je bilo sve u redu.

On je dva puta bio pod teškom anestezijom i nije lako satima čekati ishod operacije. Ne znamo koliko ga još operacija čeka pa mi se čini da će njegov put u šahovskom svijetu biti najteži.

A nije lako biti ni roditelj koji strahuje od vršnjačkog izrugivanja.

Dok nije otkrio šah, nije bilo lako jer djeca su ponekad brutalna, ona nemaju dlake na jeziku. No šah je Ivanu stvorio obrambeni mehanizam, otvorio mu je vrata svijeta. Pa on je već bio u Turskoj, Grčkoj, Austriji, Španjolskoj, Gruziji, a spremamo se za Egipat... Svjestan da i najveći talenti nisu uspjeli ako nisu imali radne etike, pričam mu o Draženu Petroviću i njegovoj radnoj etici.

Mami Ani, magistri farmacije, i tati Ivi najvažnije je sljedeće:

Nama je najvažnije da on postane dobar čovjek i da sa svojom borbom pomogne nekoj drugoj djeci da zaborave na svoj hendikep.

A zacijelo im je važno i da Ivano bude uzor mlađem bratu, trogodišnjem hiperaktivnom Kristijanu. A samom Ivanu najvažnije je ovo:

Moj je san da budem velemajstor, da postanem šahist iz svjetskog vrha. Trenutačno imam rejting 1935, a za velemajstora mi treba 2500 bodova pa ću morati pobijediti i par velemajstora

Iz kategorije: Vijesti