Petar Nakić, učenik trećeg razreda Gimnazije Antuna Vrančića u Šibeniku osvojio je drugo mjesto na državnom Natjecanju iz hrvatskog jezika, a samo mu je jedan bod nedostajao za “zlato”. No njegova profesorica i mentorica Danijela Grubišić ističe kako je Petar i bez tog zlata “zlatni dečko”.
“Petar nije samo znalac hrvatskog jezika nego i multitalent. On je rasan mladi čovjek finih manira i dobrog odgoja. Pohvale roditeljima! Uzoran je učenik, mladi čovjek kojeg zanimaju mnoga područja, elokventan i discipliniran. Ugodan u razgovoru, postavlja pitanja i želi razumjeti materiju. Svi ga vole i primjećuju, jer je druželjubiv i dobro odgojen, pristojan i finih manira pa treba pohvale izreći i roditeljima. Što se tiče hrvatskog jezika, Petar ima širok raspon poznavanja riječi, vlada zadanim formama i gramatičkim pravilima, ali na jednoj visokoj intelektualnoj, rekla bih i akademskoj razini, što sam vidjela kod jako rijetkih učenika. Razvijanju takvih talenata pridonosi i atmosfera u razredu, koja je podržavajuća i pozitivna, a najviše prijateljska”, kazala nam je.
Profesorica Grubišić napominje i kako je za Petrovo znanje zaslužna njegova nastavnica hrvatskoj jezika u osnovnoj školi Dijana Mikšić Labura, koja također puno pažnje pridaje jeziku. Dala mu je izvrsne temelje, a sve ostalo je kontinuitet razvoja i nadogradnja.
Bio je to dovoljan razlog da nazovemo Petra i doznamo što on kaže o svom uspjehu i talentu:
- Osvojio si odličan rezultat na državnom Natjecanju iz hrvatskog jezika. Profesorica Grubišić te jako hvali i kaže da imaš „širok raspon poznavanja riječi, vladaš zadanim formama i gramatičkim pravilima, ali na jednoj visokoj intelektualnoj, akademskoj razini“. Kako si kao mladić već to uspio svladati?
Svladavanje vlastitoga jezika mjestimično može biti izazovno, no to se iskustvo treba shvatiti kao cjeloživotni proces tijekom kojega se čovjek razvija i raste, ne kao trenutačni napor, primjerice prije neke provjere ili ispitivanja. Obitelj mi je odmalena poticala znatiželju i ljubav prema pisanoj riječi, tako da je 'učenje' hrvatskog naposljetku postalo neprimjetno.
- Otkada traje ta ljubav prema hrvatskom jeziku i zanimanje za njega izvan okvira školskog gradiva?
Još kao dječaku roditelji su mi često čitali priče, a kasnije i kupovali prve knjige, tako da je hrvatski praktički uvijek bio dio svakodnevice. Naravno, formalni je dio naobrazbe neizostavan, te je škola predstavljala onaj ključan trenutak gdje bavljenje svojim jezikom ipak postaje ozbiljnije.
- Kako si to doživio to državno natjecanje i svoj uspjeh?
Ambijent natjecanja bio je, kao i uvijek, vrlo ugodan - svake godine ekipa ostaje otprilike ista, stoga je manifestacija ne samo prilika za stjecanje novih znanja i nadogradnju postojećih, već i prilika za ponovni susret s dugogodišnjim prijateljima. Rezultat je, naravno, ono što je okrunilo čitavo iskustvo, no uspomene s puta ipak duže ostaju u sjećanju.
- Jesi li uspješan i na drugim područjima i u drugim predmetima?
Generalno volim sva područja, i prirodne i društvene znanosti, tako da u redovnoj nastavi jednako tako nastojim dati svoj maksimum. U prvome sam razredu također sudjelovao na državnom Natjecanju iz Hrvatskog jezika, a u drugome na Državnima iz engleskog, latinskog i hrvatskog.
- Kako tvoji kolege doživljavaju taj tvoj uspjeh i tvoju, kako kaže, profesorica Grubišić, već pomalo akademsku razinu? Podržavaju li te ili te smatraju bubalicom?
Kolege su mi stalna podrška, i njih je obradovao rezultat. Svi smo mi kao razred jedna cjelina sa sličnim interesima, te se općenito bodrimo koliko je to moguće.
-Imaš isto ime i prezime kao proslavljeni graditelj orgulja Petar Nakić. koji je rodom iz Bulića. Imaš li išta slično i želiš li u životu biti izvrstan u onome što radiš?
Sa slavnim graditeljem orgulja ne povezuje me podrijetlo, no njegov lik u smislu posvećenosti i ustrajnosti u svojim strastima svakako jest inspirativan!
