Nera Galijot, s. Marija Katarina od Raspete Ljubavi, rođena 21. veljače 1994. godine, položila je doživotne zavjete u samostanu klarisa u Splitu. Nera Galijot, sestra Marija Katarina od Raspete Ljubavi, srednju strukovnu školu smjer kozmetičar završila je u Šibeniku, djetinjstvo je provela u Kaštel Gomilici, Kninu i Vodicama. Radila je u ugostiteljstvu i živjela je kao i svi njeni vršnjaci dok u njoj nije narasla neutaživa žeđa za Bogom i potpunim predanjem Njemu. Na prijedlog župnika u Kaštel Gomilici, 2015. godine otišla je na hodočašće u Rim i Asiz gdje ju je dotaknuo Bog preko ruža svete Klare. Te godine pojavljuju joj se misli o redovništvu. Krajem Jubilarne godine Božjeg milosrđa, prošla je svjesno kroz Vrata milosrđa i napokon prepoznala svoj redovnički poziv za klauzuru. U 23. godini pristupila je Redu siromašnih sestara svete Klare u Splitu.
Svečano euharistijsko slavlje u povodu polaganja doživotnog zavjeta predvodio je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić. Čestitao je s. Katarini od Raspete Ljubavi te zaželio da sve molitve koje su u tom slavlju upućen Bogu budu plodonosne i ostave duboki trag na život moliteljica i klanjateljica, sestara klarisa.
Pozdravivši okupljene vjernike, a posebno obitelj i rodbinu s. Katarine, biskup Rogić pozvao je sve na promišljanje što uopće znači zavjetovati se Gospodinu i predati čitav svoj život u ruke Božje te koliko snažnu poruku ova mlada djevojka šalje svima nama u 21. stoljeću kada većina ljudi ne poznaje što znači doživotna vjernost i kada živimo u izobilju različitih mogućnosti za naš život, a ništa nas ne ispunjava.
-Dragocjena je uloga sestara klarisa uvijek, a osobito danas kada čovjek bježi od samoga sebe i od Boga, stalno želi biti nešto drugo i ne nalazi smisla, kao da se predao trajnom besmislu i rastresenosti. - kazao je biskup Rogić. -Ovaj samostan, oaza molitve, bio je i bit će svjetlo svakom čovjeku da pronađe mir duše u otkrivanju Božjeg plana za njegov život“, kazao je. Istaknuo je kako se s. Katarina odvažila biti drugačija u ovome svijetu, „biti ud Njegova tijela, odgovoriti na poziv služenja i poslanja po mjeri dara vjere koju će joj Gospodin udijeliti te njezine usne očistiti i u njih svoju Riječ staviti. Trajno će je pozivati da njezina ljubav bude nehinjena, neglumljena, neprevrtljiva ili usiljena nego potpuna, da od zla bježi, a uz dobro prijanja. Raspeta ljubav, Isus na križu, u sebi nosi sve grijehe svijeta i pomiruje palog čovjeka s njegovim Stvoriteljem. Zapitajmo se može li se živjeti za nešto više od toga? Postoji li veći cilj? Može li se imati veće povjerenje i pouzdanje nego u Raspetu Ljubav? Svi smo na to pozvani po Raspetoj Ljubavi, svatko u svom pozivu i odazivu.
Izvor: Šibenska biskupija Foto: Ivo Kronja
